U slici naše prošlosti ni jedna od stranaka ne progovara o našim grijesima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Ovo sto se događa u Bosni ja zaista ne bih nipošto htio povezati s Bosnom onom pravom, onom mojom koju nosim u sjećanju i nosim u sebi. To je dio politike koju Zapad provodi u tzv. trećem svijetu, od Bosne, preko Afrike do Azije. Zapad svugje najprije destabilizira društvo, nakon toga dovede na vlast polukriminalce, kriminalce i nekakve sive tipove koje se može ucjenjivati i prisiljavati na poslušnost'', rekao je u intervjuu za Deutsche Welle Dževad Karahasan, akademik, profesor, književnik i predsjednik Društva pisaca BiH.

Istaknuo je kako pri nipošto ne želi reći kako smo mi divni i krasni, a da zločesti Zapad nam podvaljuje.

''Ne, jer ljudi koji uništavaju Bosnu su Bosanci. Ja želim reći da se centri moći na Zapadu sjajno aranžiraju s polukriminalcima i kriminalcima iz Bosne, koji se koriste šovinističkom retorikom da bi skrili što ustvari rade. A ono što oni ustvari rade zove se klasičnim jezikom - kriminal. Oni su džeparoši, lopovi i kriminalci koji se prave da su šovinisti'', rekao je Karahasan.

''Pazite, vi s jednim poštenim nacionalistom možete pošteno raditi, jer znate na čemu ste. Vi s jednim klasičnim starinskim kriminalcem možete raditi ozbiljno jer znate na čemu ste. I u jednom i u drugom slučaju postoje pravila igre, koja obvezuju obojicu igrača i Vas i onoga s kim igrate. Kod ovih tehničara moći koji kod nas vode, vi ne možete igrati pošteno. Ne možete igrati nikako jer nikad ne znate na čemu ste jer ne postoje pravila koja njega obvezuju. Nažalost, i u tom pogledu je Bosna avangarda. I u svijetu i na Zapadu imate sve više takvih...'', rekao je Karahasan.

Naveo je kako je ''stara je istina da se glavno bogatstvo jednog društva sastoji iz ljudi'' te da su ljudi bogatstvo društva.

''Tek nakon ljudi dolaze prirodna i privredna bogatstva itd. Prisjetimo se činjenice da je Japan po prirodnim bogatstvima jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Prisjetimo se činjenice da Njemačka gotovo da nema prirodnih bogatstava'', rekao je i dodao da su međunajbogatijim zemljama svijeta jer imaju ljude, ''sposobne i spremne da rade i proizvode bogatstvo''.

''U ova dva primjera je više nego jasno koliko Bosna gubi tim tzv. odlivom pameti, odlivom sposobnih ljudi'', rekao je.

Između ostalog, Karahasan ističe kako je 78 posto politike psihologija te da je dobar političar onaj čovjek koji je u stanju proširiti društvo i inficirati ga optimizmom i nadom.

''Vama i na zapadu i u Bosni politika već jako dugo služi za proizvodnju strahova. Svaki dan vi čitate u novinama koje sve opasnosti prijete. Tu je opasnost od prirodnih katastrofa, klimatskih promjena, velikog zemljotresa koji se ne može izbjeći...Tu su naravno i političke opasnosti koje su da Bog sačuva: opasnost od islamističkog terora, opasnost od kriminala, opasnost od izbjeglica... Prisjetite se samo svih gadosti, svih laži i besmislica koje ste čuli i pročitali u vezi sa tzv. "izbjegličkom krizom''', rekao je i naglasio kako ljudi kojima vlada strah ne grade društva, oni su masa.

Govoreći o nenaulenim lekcijama u BiH, rekao je kako je problem u tome što tzv. nacionalne, odnosno nacionalističke stranke uporno proizvode jednostrane, falsificirane, lažne, krive, pojednostavljene slike vlastite prošlosti.

''U slici naše prošlosti ni jedna od vladajućih stranaka uopće ne progovara o našim grijesima, našim greškam, našim zločinima koji su počinjeni u naše ime ili smo ih mi sami počinili. Sve dotle dok vi sebe proglašavate anđelom, a mene đavolom, mi ne možemo razgovarati, ne možemo se razumjeti i ni jedan od nas ne može saznati samoga sebe. Proces samosaznanja među ljudima odvija se uvijek u aktivnom odnosu prema drugome. Ja sam ja, jer si ti ti, i ti si ti, jer sam ja ja. Ja ne mogu znati sebe dok se nisam pogledao u ogledalu drugoga. Ja ne mogu znati sebe dok nisam shvatio da se sastoji, da mene čine jedna svijetla i jedna tamna strana. Da me čine dobro u meni i zlo u meni. Da su moji dobri postupci i gadosti koje sam počinio, greške koje sam učinio, uvrede koje sam nanio namjerno ili nenamjerno drugim ljudima, dobre misli koje sam nekada o nekom mislio, plemenite namjere koje sam nekada imao - sve to čini mene. Ako zaboravim, ako sakrijem, ako prešutim onu tamnu stranu, ako zaboravim činjenicu da zato što sam težak tvrdo gazim zemlju, da sam pri tome tu i tamo nagazio nekom na nogu, da sam gurnuo čovjeka u tramvaju. Ako nisam spreman čak i tako sitne grijehe priznati, bit će da lažem. Naše službene historiografije proizvode o svojim dotičnim narodima isključivo takve slike. Možemo razgovarati, možemo saznati sebe zahvaljujući našem otvaranju prema drugome. I onda kada se pogledamo, ti i ja pošteno, otvoreno, možemo saznati svaki sebe i steći relativno vijernu sliku onoga drugog. O tome se radi'', rekao je Karahasan.