U Travniku se i danas može popiti Lutvina kava za koju je austrijski princ dao dukat

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Lutvina kavana u Travniku, gradu koji ima dušu i koji je bio i još uvijek jeste inspiracija mnogim putopiscima, mjesto je gdje i danas navraćaju brojni, kako domaći, tako i strani turisti. Ne postoji onaj koji nije čuo za poznatu Lutvinu kavu za koju je i austrijski princ Rudolf Habsburški dao dukat. Bilo je to 18. lipnja, 1887.godine, a princ Rudolf bio je očaran ljepotom ambijenta i poklonio je zlatnik za obnovu kavane, te su je od tada prozvali i "Rudolfova kavana“.

Ovaj dio grada, koji je 150 godina bio glavni grad bosanskog pašaluka i rezidencija 77 vezira najslikovitije je opisao nobelovac Ivo Andrić u djelu "Travnička kronika“.

Upravo na ovom mjestu, gdje je Lutvina kavana, 1807. godine počinje, i sedam godina kasnije završava, radnja romana "Travnička kronika" Ive Andrića. Bila je to skromna drvena kućica, gdje su se, kako se navodi u romanu, okupljali i sjedili travnički begovi, a tako je i kava koja se danas pije na ovom mjestu postala "čuvena".

Foto: Agencija Anadolija

Na tom mjestu, za koje kažu i da je najljepše mjesto u Travniku, koje se naziva Plava voda, sve do 1906. godine mnogobrojni izvori i potočići pokretali su danonoćno više mlinova i vodenica.

Esad Badždalić rođen je i odrastao u ovom gradu. Navraća i on da pije Lutvinu kavu koja je služi u džezvi, a kraj nje fildžan, rahat lokum, cigara i šibica. Baš onako kako je oduvijek bilo.

Za Travnik se, kako je kazao, piše da je grad sira i vezira, međutim, prema njegovim riječima, za Travničane su vezane tabije i fildžani.

"Bilo kojim povodom doći, a ne doći na kavu u Lutvinu kavanu bit ćete uskraćeni. Plava voda još uvijek nudi ugođaj koji je nezaboravan, a većina ljudi koji navraćaju u Travnik ne mogu, a da ne popiju kavu i to baš na mjestu gdje je nekada, iz Andrićevih romana, Lutvo pravio kavu", ispričao je Badždalić.

Ovo mjesto ima još i naziv "Rudolfova kavana" zbog habsburškog princa koji je navodno za kavu dao dukat.

"Donedavno u svim prospektima tvrdilo se da se čuvao njegov fildžan i džezva. Uz sami objekt stoji i mezarje koje je vrlo važno za Travnik, a naročito zbog turbeta koje je podignuto muftiji. Radi se o alimu od kojeg je stasala čitava jedna generacija travničke uleme", naglasio je Badždalić.

I on se dotaknuo poznate posjete austrijskog princa za koju zna svaki Travničanin.

"Ugledni gost je popio kavu i poklonio dukat vlasniku, koji je godinama kasnije čuvao u posebnoj vitrini džezvu i fildžan iz kojeg je princ popio kavu", pojasnio je Badždalić.

Prema njegovim riječima, mnogi dijelovi grada Travnika su zbog nekakvih arhitektonskih potreba mijenjali, ali se vidjelo da je čitav jedan dio grada srušen da bi se izbrisala sjećanja na osmansku epohu.

Foto: Agencija Anadolija

"Međutim, bez obzira na takva djelovanja ono što je zabilježio Ivo Andrić i ta vrijednost književnosti i umjetnosti je jača od svih režima i svih procesa koji se događaju i upravo se pokazuje i na ovom mjestu. Je li ili nije da je bila jedna uspomena na princa Rudolfa ali Andrić je zabilježio i ne moramo uopće provjeravati", pojasnio je Badždalić.

Travničani su ponosni na svoj "muzej nad otvorenim nebom“, koji baštini riznicu različitih kulturno-povijesnih događaja i znamenitih osoba, a koju stoljećima njeguju i čuvaju od zaborava.

Na ovom pitomom i plodnom travničkom tlu susreli su se različiti kulturni i civilizacijski tokovi, koji su za sobom ostavili tragove bogate kulturno-povijesnom baštinom, te tako Travnik svrstali u važan turistički centar.

Travnik je grad sa najviše turbeta u BiH, grad sa Šarenom džamijom i munarom usmjerenom ka istoku, grad sa ljekovitim "Gospinim vrilom“, Isusovačkom gimnazijom, Franjevačkim samostanom, Elči-Ibrahim pašinom medresom, Vezirskim konakom, Zavičajnim muzejom, ali i mnogim drugim jedinstvenim obilježjima. Ovaj grad je također poseban i u svijetu jer je jedini grad sa dvije 20-metarske sahat kule, koje su travnički veziri podigli u 18. stoljeću, a jedini u BiH ima sunčani sat te vrste, izgrađen 1886. godine.