Veliki petak - vjernici okupljeni u tišini

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kršćani diljem svijeta obilježavaju Veliki petak, dan raspeća i smrti Isusa Krista. Dan je Muke Gospodnje, kada se vjernici prisjećaju posljednjih sati Isusova života.

Veliki petak jedini je dan u godini kada nema klasičnog misnog slavlja. Crkvena zvona ne zvone, orgulje ne sviraju, oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća, a vjernici se u crkvi okupljaju u tišini. Dolaze u crkvu kako bi razmišljali o Isusovoj žrtvi, a preko obreda doživjet će liturgiju riječi, klanjanje križu i pričest. Veliki petak dan je u kojem Katolička crkva od vjernika traži post i nemrs.

Pobožnost križnog puta na brdo Hum u Mostaru

Pobožnost križnog puta na brdo Hum u Mostaru za sve vjernike koji su u mogućnosti pohoditi ga počinje danas 3. travnja u 15 sati.

Za one koji nisu u mogućnosti doći Križni put s postajama na Humu mogu izmoliti preko katedralne internet stranice na sljedećem linku: Križni put – Hum. Napomena: Nakon izmoljene postaje treba se 'okrenuti (zarotirati)' cestom ulijevo ili u desno u smjeru sljedeće postaje i kliknuti na sljedeću postaju… i tako dok se ne dođe do Križa na Humu.

Korizmeno vrijeme u kršćanskoj tradiciji obilježeno je snažnim pečatom pobožnosti križnog puta koja je jedna od najraširenijih i najomiljenijih molitava kršćanstva i izraz je vjerničkog suživljavanja s Kristovom mukom i smrću. To je zapravo običaj oslikavanja ili građenja postaja u spomen na pojedine dijelove Kristove muke, a pobožnost se odvija hodom kroz etape križnog puta i simboličnim proživljavanjem

Povijesni nastanak pobožnosti križnog puta

Kristovih posljednjih zemaljskih trenutaka, uz molitvu i meditaciju i pjesmu: 'Stala plačuć tužna mati' (lat. Stabat Mater). Što se tiče povijesnog nastanka, pobožnost križnog puta (lat. via crucis ili via dolorosa) nikla je izravno iz puka i prvotno je u svom jednostavnijem obliku, nastala u Jeruzalemu, kao simbol Crkve – hodočasnice.

Križni put se, pod franjevačkim utjecajem, pojavio na Zapadu krajem srednjeg vijeka. Kao plod srednjovjekovnog zanimanja za hodočašća na sveta mjesta i brige za njih, imitiranjem su se u Europi počele podizati i uređivati 'Kalvarije', brda sa sličnim križnim postajama. Danas postaje križnog puta označavaju niz od četrnaest slika ili skulptura koje predstavljaju četrnaest različitih prizora Kristove muke. Broj postaja križnog puta se tijekom povijesti mijenjao: varirao je od sedam do trideset, da bi se u 17. stoljeću ustalio na četrnaest postaja, navedeno je na stranicama katedrala-mostar.info.

Postaje su se isprva štovale u skladu s prizorima opisanima u evanđeljima kad govore o putu na Kalvariju (Isusovo suđenje, Šimun Cirenac koji mu pomaže nositi križ, Isusovo svlačenje, pribijanje na križ, smrt na križu i polaganje u grob), a potom su nadodane i druge scene koje se ne spominju izravno u svetopisamskim tekstovima, nego su u pobožnost ušle iz različitih tradicija. Tako su nadodane i ostale postaje: Isus pada pod teretom križa (tri puta), susreće majku i sv. Veroniku, te mrtav biva položen na majčine ruke.

Smisao pobožnosti križnog puta - nasljedovati Krista na njegovom putu

Što se tiče smještanja pobožnosti križnog puta u liturgijsko vrijeme korizme, sve pobožnosti, kao i sama korizma, ostaju nedorečene ukoliko nisu osvijetljene Kristovim uskrsnućem, nadom u njegov ponovni dolazak i naš vječni život.

Smisao pobožnosti križnog puta je u tome da, razmatrajući muku i smrt, da vjernici nasljeduju Krista na njegovom putu. To je zapravo najjasniji put ulaska u otajstvo vjere, koje iskreno ispovijedamo i nastojimo živjeti u svakodnevnom životu.