Visoko: Židovsko groblje kao nijemi svjedok

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U Visokom danas ne postoji židovska zajednica, niti živi neka židovska obitelj. Također, više ne postoji ni sinagoga. Jedino je ostala Židovska ulica pored židovskog groblja na izlazu iz Visokog prema Kiseljaku koja svjedoči da su nekada ovdje živjeli Židovi. Istraživač Židovske zajednice u BiH Eli Tauber navodi da grobljem neformalno upravlja lokalno pokopno poduzeće.

‘’Dok je direktor bio Asmir Hodžić suradnja s Židovskom zajednicom bila je veoma uspješna, podignuta je kapija, uređeni spomenici i napravljen izvanredan album svih spomenika. Nažalost, danas nemamo nikakvu suradnju’’, kaže Tauber. Tauber priča da je naziv židovske zajednice u Visokom bio Židovska bogoštovna općina Visoko. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u Visokom je bilo mnogo Židova izbjeglica iz okoline i iz Sarajeva. Poslije rata mnoge obitelji su ostale u Visokom. Osim Sefarada, bilo je i Aškenaza liječnika, odvjetnika, zubara, profesora i geometara.

Židovi u Visokom uglavnom su se bavili sitnom trgovinom i zanatima. Od zanata najviše su bili zastupljeni limari, brijači, krojači, kožari, obućari i krpadžije. ‘’Elijas Kabiljo koji je došao iz Sarajeva sagradio je ciglanu, zidao kuće i davao ih u najam. Te kuće i danas stari Visočani zovu "Kabiljine kuće“, kaže Tauber. Na području sreza visočkog i to u Visokom, Brezi, Dabravini, Sutjesci i Kaknju živjelo je prije Drugog svjetskog rata 199 Židova i to 108 muškaraca i 91 žena. Za vrijeme okupacije ostale su kod svojih kuća svega tri osobe i to jedna kao farmaceut u Varešu i u Visokom dvije starice koje zbog bolesti nisu mogle putovati. ‘’Od 199 osoba ostalo ih je u životu 18 (12 muških i 6 ženskih), a za 181 osobu se sigurno zna da nisu ostale u životu’’, rekao je Tauber.

Odmah u početku okupacije Židove su počeli sustavno proganjati. Već prvih dana okupacije po naređenju Nijemaca zatvorene su sve židovske radnje, bogomolje i kulturne ustanove, koje su prethodno njemački vojnici i oficiri opljačkali. Kao i svugdje, tako su i ovdje tjerali Židove na prisilni rad. U lipnju 1941. godine napustili su Nijemci visočki srez, a svu vlast su preuzeli ustaše, koji su nastavili s proganjanjima židovskog življa u visočkom srezu. Postavljeni su povjeritelji u židovskim radnjama, koje su posve opljačkali.

Zatim su 28. lipnja 1941. uhićeni gotovo svi muškarci i zatvoreni kao taoci, a 1. ožujka 1941. godine odvezena je u koncentracioni logor u Gospić prva grupa istaknutih Židova, većinom intelektualaca, kao politički sumnjive osobe. Malo kasnije odvedena je i druga grupa muškaraca i do kraja rujna 1941. odvedeni su svi Židovi bez razlike na spol i dob iz sreza visočkog u koncentracijski logor Jasenovac.

‘’Prilikom provođenja u logor ustaše su ih zlostavljali, tukli, pljuvali na njih, a mlađe žene su grupno i pojedinačno silovali’’, priča Tauber. Tauber je na kraju istaknuo da je 19. kolovoza 1979. godine podignut lijep spomenik od mramora u spomen na pobijene Židove i pale borce, koji su nekada živjeli u Visokom.