Za koga radi Institut za intelektualno vlasništvo BiH?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Institut za intelektualno vlasništvo naprasno je u travnju 2016 godine, Udruženju filmskih radnika BiH oduzeo dozvolu za zastupanje autora audiovizulanih djela, piše N1.

Dozvola je oduzeta bez bilo kakvog obrazloženja i data Udruzi filmske industrije iz Kiseljaka. U međuvremenu uslijedile su žalbe Žalbenom vijeću pri Vijeću ministara koje je prvo uvažilo, a potom nakon reakcije Instituta, svoje rješenje poništilo čime je licenca ponovno dodijeljena Udruzi iz Kiseljaka.

"Mi smatramo da je nad nama izvršeno pravno nasilje. Smatramo da imamo svu argumentaciju na našoj strani, obzirom da Udruženje filmskih radnika ima oko 95 posto članstva ove struke. Kad bi vam rekao - od Danisa Tanovica, Pjera Žalice, Jasmile Žbanić, Aide Begić…. Svi su oni ovdje i nikada niko nije dobio novac. Neko je ubirao sredstva u ime zaštite prava, u naše ime, mi smatramo da je to neprihvatljivo i da se tome stalo u kraj, čini se da nije", upozorava Srđan Vuletić, redatelj i član UFR BiH.

Cijela povijest kolektivnih organizacija započela je 2006. godine kada je tadašnji Institut za standard mjeriteljstvo i vlasništvo, pravni prethodnik Instituta za intelektualno vlasništvo, izdao društvu ELTA KABEL iz Doboja odobrenje za obavljanje djelatnosti autorskog prava i prava radiodifuznih organizacija.

Dozvola im je oduzeta polovicom 2012. godine uz ostalo, jer su kao predstavnik AGIOCOA-e, asocijacije međunarodnih autora, ubirali ogromne naknade od kablovskih operatera koje su mimoišle bh. producenata i autore audiovizualnih djela, naplaćivali naknade putem nerezidentnog računa i time izbjegavali plaćanje poreza BiH, dok AGICOA nikada nije dokazala da posjeduje prava distribucije međunarodnih sadržaja.

Parlament BiH je još 2012. usvojio Izvještaj o funkcioniranju sustava kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava u BiH u razdoblju od 2005. do 2010. godine u kojem za razdoblje dok je AGICOA na navedeni način ubirala naknade iz BiH navodi:

"Konačno, nedemokratičnost i netransparentnost poslovanja organizacije predstavljaju osnovu za sumnju u pravičnost kao logičan princip raspodjele ubrane naknade titularima prava. Upadljivo odsustvo podataka o tome koji se kriteriji primjenjuju prilikom određivanja iznosa koji se raspodjeljuje pojedinim titularima prava, kao i konkretnih iznosa koji su raspodijeljeni navodi na zaključak da se ti podaci čuvaju kao tajna koja bi, u slučaju njenog otkrivanja, mogla kompromitirati organizaciju i baciti nepovoljno svjetlo na njen rad."

No, sve ovo nije bilo dovoljno za Josipa Merđu, koji je odmah po dolasku na čelo Instituta za intelektualno vlasništvo 2015 osigurao licencu za Udrugu filmske industrije iz Kiseljeka kao novom zastupniku AGICOA-e za BiH. Dozvola je oduzeta Udruženju filmskih radnika BiH koje je u međuvremenu dobilo licencu kao krovna strukovna organizacija. Obrazloženja nije bilo, niti je pokrenut bilo kakav postupak.

Milijuni ubranih sredstava

"Problem jeste u tome što AGICOA egzistira na BH tržištu od 2004. i mi imamo informaciju da se radi o milijunima ubranih sredstava na ime autorskih prava. Ti novci su ispumpavani iz BiH. Nikada naši autori nisu dobili ništa što njima po zakonu pripada, tako da mislim da UFI kao organizacija koja želi imati tu licencu, njihov najveći problem jeste da su sklopili ponovo ugovor sa AGICOA- om i mi po tome znamo da te pare koje budu naplaćivane na osnovu autorskih prava nikada neće doći do naših autora”, upozorava Ines Tanović, predsjednica Udruženja filmskih radnika BiH.

U gotovo svim zemljama regije, strukovne organizacije kao što je Udruženje filmskih radnika BiH zaštitnik je autorskih prava. Činjenica da ovo udruženje ima autore iz cijele države, potpisane ugovore sa 35 producentskih kuća i katalog sa preko 5.000 djela nije bio dovoljna pravna osnova za licencu.

Kao dodatan argument Instituta za davanje dozvole UFI-ju, naveden je repertoar Filmskog centra Sarajevo za koje će se pokazati da je zastupanje direktor potpisao neovlašteno, bez znanja Nadzornog odbora, ali i zastupništvo EBU, Asocijacije nacionalnih europskih tv koje je UFI izgubio još 2015. Godine i dobilo epilog na Općinskom sudu u Sarajevu radi neisplate prikupljene naknada za zastupanje prema EBU. Na sve navedeno u Udruzi filmske industrije odgovaraju - licencu smo dobili po zakonu.

“Mi smo se fokusirali na ozbiljne filmske kuće iz BiH. Mi zastupamo filmove Bosna filma, Foruma, Sutjeska filma, a također imamo mnogo nositelja prava kompanija koje rade i distribuciju i produkciju, autore , Adisa Bakrača, Nenada Đurovica, Lejlu Panjetu i druge", kaže Almir Šehanović potredsjednik UFI-ju.

On ne vidi ništa sporno u ugovoru sa AGICOA-om. Naprotiv...

“AGICOA zastupa veliki broj autora i sadržaja. Radi se o milijunskim brojkama u smislu djela koje zastupa uključujući kompletnu holivudsku produkciju i nemam namjeru da raspravljam o legitimnosti AGICOA-e”, dodaje.

Podsjetimo da je pozive kablovskih operatera da dokažu zastupanje djela koji se reemitiraju u BIH, AGICOA u više navrata odbila. S druge Viši sud u Belgiji nedavno je donio presudio u postupku u kojem AGICOA nije dokazala da je vlasnik onih prava koja tvrdi.

Slična iskustva su i u regiji, u Hrvatskoj, ali i Sloveniji odakle je Udruženju filmskih radnika stigla podrška.

U Udruzi filmske industrije iz Kiseljaka priznaju kako će većina sredstava koje će prikupiti od kablovskih operatera otići AGICOA-i jer je većina sadržaja koji se prikazuju od stranih autora.

“Mi ne možemo zanemariti činjenicu da na našim mrežama i kablovima ima najviše stranog sadržaja i borit ćemo se za domaće autore koliko je to moguće”, podvlači Almir Šehanović.

Poziv SIPA-i

Najavljuju podizanje naknada kablovskim operaterima nekoliko puta u odnosu na dogovorene s Udrugama filmskih radnika što je nekoliko puta više u odnosu na zemlje regije i nesumnjivo može značiti povećanje TV pretplate građanima BiH od strane kablovskih i telekom operatera. Sami zakon o ostvarivanju kolektivnih i srodnih prava u BiH za određivanje elemenata primjerene tarife nalaže:

"Usporedivost predložene tarife sa tarifama odgovarajućih kolektivnih organizacija u drugim susjednim državama i državama koje se prema relevantnim kriterijima, a naročito prema visini bruto domaćeg proizvoda po stanovniku i kupovnoj moći i mogu usporediti sa BiH”, no to UFI i Institut ne brine.

Zakonom o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava, inozemnim autorima novac se isplaćuje na osnovu bilateralnih ugovora između kolektivnih organizacija. Problem se javlja jer AGICOA uopće nije kolektivna organizacija i ničim dokazan nositelj prava na djelima za koja tvrdi.
Udruženje filmskih radnika imalo je potpisane potpisane bilateralne ugovore sa Hrvatskom, Slovenijom, Crnom Gorom, Kosovom i ondašnjim ovlaštenim organizacijama čime se AGICOA pokusala zaobići kao svojevrsni posrednik, no to se očito nekome nije svidjelo u Institutu za intelektualno vlasništvo koje i dalje nedostupno za pitanja.

"Institut se igra monopola uzimanjem i davanjem dozvola potpuno zanemarujući štete koje su nastale po državu. I zato smatram da bi pod hitno, bez odlaganja tamo trebala ućiSIPA, da preispita ne samo posljednji slučaj koji treba biti povod, već cijeli njihov rad zbog ponavljanja sličnih stvari”, kaže Amela Hadrović-Hasanefendić, predsjednica uprave društva Sine Qua Non za zaštitu autorskih prava.

U Udruženju filmskih radnika najavili su nove žalbe Žalbenom vijeću Vijeća ministara BiH, a svoja pravo zatražit će i na sudu.