Zbacivanje turskog jarma u Hercegovini je mit koji zaobilazi realnost?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Multikonfesionalna Hercegovina", autora Hannesa Granditsa, šefa Katedre za historiju jugoistočne Evrope na sveučilištu Humboldt u Berlinu, nova je knjiga koja je izašla u izdanju Instituta za istoriju Sarajevo, u okviru edicije "Historijske monografije".

Tema ovog djela pobliže je određena podnaslovom "Vlast i lojalnost u kasnoosmanskom društvu", a po riječima autora u središtu zanimanja je tadašnja osmanska granična regija Hercegovina. Ona je u eri tanzimatskih modernizatorskih reformi o kojoj je ovdje riječ duže vrijeme bila zaseban pašaluk, ali je tradicionalno bila integralni sastavni dio Bosanskog pašaluka.

Tek uz znatno zakašnjenje i primjenu vojne sile, u Hercegovini su, kao i Bosni, mogle biti provedene temeljne odredbe tanzimata. De facto je vrijeme tanzimata započelo tek nakon velike vojne intervencije koju je naložila Visoka porta početkom 1850-ih godina.

To je bilo vrijeme u koje se može smjestiti početak modernog društvenog uređenja u Hercegovini. Tendencije sekularizacije i pravne ravnopravnosti različitih konfesionalnih grupa bile su ujedinjene sa intenziviranjem trgovine i usponom novih "kapitalističkih" elita. Čak je i svakodnevnica ljudi na selu, unatoč velikom kontinuitetu organizacije života, doživjela značajne promjene. Konačno, to je bilo i vrijeme u kojem je "nacionalna problematika" sve snažnije prodirala u multikonfesionalnu društvenu organizaciju.

Grandits u obimnoj knjizi, na oko 500 stranica, analizira ovu problematiku kroz poglavlja naslovljena "Elita notabiliteta naspram državne birokratije", "Ruralne životne sredine i lojalnosti: pravoslavni, katolički i muslimanski konteksti", "Gradska uređenja i period tanzimata", "Vjersko vodstvo i reforma vjerski zasnovanog poretka", "Novi akteri i postupci za vrijeme tanzimata", te "Revoltirajuće društvo: Nasilje i odanost".

Autor na kraju naglašava kako bi saznanja do kojih je došao radeći i na ovom djelu mogla doprinijeti da se povijest ovdje obrađenog društva na neki način ponovo procijeni, prije svega potrebno je shvatiti da su i ''posljednja desetljeća osmanske vladavine prije austro-ugarske okupacije 1878. godine bila modernističko, reformatorsko vrijeme''.

Zanimljiv je i zaključak da je teza kako je nastajanje nacionalne svijesti kod šireg stanovništva bila glavna pokretačka snaga za "zbacivanje turskog jarma" u Hercegovini mit koji zaobilazi realnost tadašnjeg vremena.

''U kompleksnim odnosima lojalnosti koje su pojedine vjerske i socijalne grupe imale jedne s drugima, nacionalni aspekt - ukoliko se izuzmu pojedini "nacionalni", uglavnom crkveni krugovi i brojčano malo kršćansko građanstvo koje se tek formiralo i koje se postepeno počelo zanimati za nacionalnu tematiku - još uvijek je igrao sporednu ulogu'', zaključio je Grandits.