Željko Barišić: Zato volim underground, jer tamo ćeš naći bisere

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Željko Barišić rođen je 1967. u Mostaru. Djetinjstvo je proveo u Rakitnu kod Posušja, s djedom i bakom, jer su mu roditelji morali zarađivati kruh u Njemačkoj.

Kaže: "i danas kad se sjetim djetinjstva, u mojim grudima raste radost, mojim mislima širi se beskrajno i nepregledno prostranstvo, smijeh što odzvanja našim brdima i sjećanje na moje strip-junake koji su bili moja svakodnevna družina".

Srednju je školu pohađao u Splitu i Mostaru, a nakon toga upisao je Stomatološki fakultet u Zagrebu, gdje je i diplomirao.

Danas Barišić radi kao zubar u Splitu, piše knjige, bavi se kick boksom, voli motore i dobro društvo. Oženjen je i ima troje djece. Nedavno je gostovao u Mostaru u okviru poetskog programa Poligon Offline.

Bljesak.info: Zubar koji u jednoj ruci drži pero za pisanje ili književnik koji u drugoj ruci drži zubarska kliješta? Tko je Željko Barišić?

BARIŠIĆ: Željko Barišić ti može razbiti zube, popraviti zube i o tome napisati sjajnu knjigu, da parafraziram urednika jedne moje knjige.

Bljesak.info: Kako se Hercegovci, prije svega u stvaralačkom smislu, a onda i po pitanju posla i svakodnevnoga života prilagođavaju Splitu i Dalmaciji?

BARIŠIĆ: Dobro. Ja sam ono nesalomljivo Hercegovačko čeljade koje baciš na glavu, a dočeka se na noge. Mislim da je bit svake sredine da ako joj ponudiš nešto što ona treba – ona te i prihvati. Ja sam u Splitu ponudio dobro popravljanje zubi i dobro pisanje, tako da nemam problema ni s čim.
Ima tu Hercegovaca keramičara, zidara, konobara, sve odlični meštri.

Bljesak.info: Vrlo ste raznovrstan književnik, objavljujete poeziju, prozu, pišete filmske scenarije. Nedavno ste gostovali u Mostaru, u sklopu „Poligona poezije“. Zamijetili smo neobičan način naslova knjige – „Proljeće nije komunist“. Jeste li pri odabiru naslova bili sarkastični ili želite poslati neku političku poruku svojom knjigom poezije?

BARIŠIĆ: Uvijek moraš biti ambivalentan, jer to intrigira. Komunizam je sranje, ma koliko nam se trudili tumačiti da je 'nekad bilo bolje'. Nije bilo bolje i točka. Sad je dobro. Ovo je naše vrijeme, ovo je naše društvo, ovo je naša zemlja. Nek' svi odjebu.

Bljesak.info: Aktivni ste u udruzi DADAnti, koja je po svojoj definiciji Udruga za promicanje Eksperimentalne Umjetnosti. DADAnti je aktivan nekih šest godina, ako se ne varamo. Što je sadržaj rada ove udruge i koja su značajna postignuća?

BARIŠIĆ: Sadržaj rada udruge je promicanje umjetnosti. U našem slučaju se radi o promicanju umjetnosti na tragu starih avangardi. Promičemo sve ono što je kreativno, što te može zaintrigirati, pomaknuti iz fotelje, nasmijati, pobuditi ti interes.
Kroz sve te godine održali 259. redovitih večeri ponedjeljkom, napravili mnoštvo performansa, ugostili mnoštvo umjetnika, gostovali na raznim stranama (također i u Mostaru), izdali 16. naslova, osokolili ljude da rade nešto kreativno, organizirali 1. hrvatsko slam prvenstvo, pa drugo, sad treće, poslali naše predstavnike na europsko prvenstvo itd., surađivali s mnoštvom drugih udruga, osposobili se za pisanje projekata itd.
Naš rad je u startu bio prepoznat u lokalnoj sredini tako da redovito dobivamo potpore grada Splita, županije, ministarstva, i grada Zagreba. Mi smo plastičan primjer kako se ako se zasuču rukavi može uspjeti bilo gdje i bilo kad. Nasuprot učmalosti zvaničnih organizacija. Tako da ta priča 'nekad je bilo bolje', je, ponavljam, čisto sranje.

Bljesak.info: Dobitnik ste nagrade Martice hrvatske za pripovijetku i nagrade Mak Dizdar za neobjavljenu zbirku poezije. Vaša prva knjiga 'Bilo jednom u Zagrebu' objavljena je 2006. godine. Slijedila su Vaša druga djela u međuvremenu. Jeste li sada uspjeli sami sebi odgovoriti što je na prvome mjestu: stomatologija ili umjetnost?

BARIŠIĆ: Sve je na prvom mjestu. Nema umjetnosti bez života. Ja ne sjedim pod staklenim zvonom i smišljam 'književne diverzije' i ko fol sam strašno zanimljiv. Ja sam svoje priče na ovaj ili onaj način izravno iskusio i 'iz prve ruke' prenio što se događa. Ja nisam pisac foteljaš skriboman koji maltretira javnost sa svojim kolumnama i navodno nedostižnim djelima. Ja sam ušao u ring i napravio roman o kick-boxingu. Ako mi netko ne vjeruje neka mi dođe na sparing.

Bljesak.info: Jedna jasno vidljiva vrsta bunta se može zamijetiti u vašem književnom djelu. Ali i vaše bavljenje kick boksom, oduševljenje motorima i naglašavanje stalne spremnosti na otpor društvenim normama kroz pripadnost 'utorkašima', DADAntiju i drugim alternativnim udrugama i pokretima vjerojatno Vas pozicioniraju izvan društvenoga mainstreama. Kakvo je suvremeno hrvatsko društvo?

BARIŠIĆ: Ma 'utorkaši' su bezveze. Kakav su oni otpor društvenim normama?! To su novinari konformisti s nekakvim književnim ambicijama, u prvom redu da se nametnu po redakcijama sa svojom navodno nedostižnom pameti, te tako osvoje kolumnistička mjesta, primaju odličnu lovu za to, i od tamo seru po hrvatstvu. Neki i za pet tisuća eura.
To je bilo u fazi kad se u Splitu ništa nije događalo, pa sam morao negdje sjedit. Sad, hvala Bogu, u gradu ima mnoštvo stvari, pa sam prodisao.
A, što se tiče društva općenito ono je isto kao i u BiH, Sloveniji ili bilo gdje u Europi. Gdje god bih otputovao nikakve bitne razlike nisam primijetio.

Bljesak.info: Kakva je književna scena u Hrvatskoj? Stignete li možda pratiti i scenu u široj regiji; ima li autora koje želite izdvojiti?

BARIŠIĆ: Književna scena u Hrvatskoj je neka postfakovska inačica i ono što dominira su autori koji pušu u te antifa diple, te ako nisi umrežen nema te na površini. Zato i stalno kolaju jedna te ista imena i nekome neupućenom učini se da osim njih nema nitko drugi. Rijetko tko se usudi pisat muški i iskreno, ili ženski i iskreno, svejedno, te imamo jednu književnost koja je tipičan proizvod te interesne umreženosti, s kritikom ja tebi – ti meni, s festivalima gdje su uvijek jedni te isti itd. Tako je isto s filmom, te ne nasjedajte na ove provokacije da su smjene u HAVC-u nekakav napad na umjetničku slobodu. To je leglo kriminala i ništa više. I tako je, zapravo, u mnogim sferama. Balkane, Balkane moj, budi mi miran i dobro mi stoj! To je sukus priče.
Zato volim underground, jer tamo ćeš naći bisere.

Bljesak.info: Kako kao književnik komentirate Deklaraciju o zajedničkom jeziku? Kome je ona potrebna i što se iza Deklaracije (eventualno) skriva?

BARIŠIĆ: Ma koji zajednički jezik?! Pa ja razumijem i slovenski i makedonski, pa ponešto i češkog ili poljskog. Je li i to zajednički jezik?! Uostalom, govorim njemački i engleski, razumijem malo talijanskoga ili španjolskoga, i to su, kao i mnoštvo drugih europskih jezika, sve indoeuropski jezici osim ugrofinskog i baskijskog.
Dakle, još jedna 'diverzija foteljaša', jer pošto nemaju štiva za pisanje, bave se takvim stvarima. Što ne pišu o svojim propalim brakovima, napuštenoj djeci, nesvršenim fakultetima, lošim filmovima, lovi koju su maznuli iz fondova, kako se umrežiti i sl. možda bi nešto od toga čak bilo i zanimljivo. No, nema tu ničeg zanimljivo.
Na nečiji mig se digla Narodna fronta, ali ovaj put ona nema sljedbenika, te će to propasti kao što je i Jugoslavija propala.

Bljesak.info: Ponekad književnici s dosta rezignacije kažu kako se izgubila navika čitanja knjiga kod publike, kako je gotovo uzaludno pisati. Sve češće se čuju i (pr)ocjene kako će knjiga u klasičnome smislu nestati, prije svega kroz digitalizaciju medija. Kako vi razmišljate o tome?

BARIŠIĆ: Čita tko čita. Šta me briga koliko se čita?! Ako napišeš nešto zanimljivo ljudi će pročitati prije ili kasnije. Makar i status na Fejsu. Evo, ja sam svojim tehničarima dao zadnju zbirku pjesama i svako malo citiraju neki stih. Pa što hoćeš više?!
Te književne liste čitanosti, popularnosti su čista manipulacija izdavača i interesnih grupacija.
Nema više takvog čitanja, prošla baba s kolačima. Rođo, jami svoje knjige i prodaji okolo. Ako ne ide izvedi neki performans, možda nešto i prodaš.

Bljesak.info: Za kraj, i Vas ćemo pitati što radite u novije vrijeme, što Vaša publika može očekivati na planu pojavljivanja novih djela iz Vašega pera?

BARIŠIĆ: Imam zbirku eseja onako u ležernom stilu o hrani, plesu, discu, boksu, pismima itd. što sam objavljivao onako kad bi mi došlo nešto tako napisati. To će biti slijedeće. A, pomalo radim i na novoj zbirci priča. Imam neke scenarije koje sam poslao okolo, pa čekam hoće li se koje pile izleći iz toga.