Život pravoslavaca u dolini Neretve: Svako novo dijete Božja poruka da moramo opstati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U travnju 2002. godine, tada mladi monah Danilo Pavlović stigao je u Manastir Žitomislić, porušen do temelja, kao što je bilo i sve srpsko u dolini Neretve.

"Proteklo je petnaest godina od kada sam došao u Manastir Žitomislić koji je tada bio strašna ruševina. Ništa manje strašno izgledala je hrpa kamenja porušene Saborne crkve, a ostale crkve od Konjica do Mostara bile su zapaljene, razrušene i devastirane", prisjeća se iguman Danilo.

U mostarskoj Staroj crkvi, koja je, kako kaže, jedina imala krov, vrata i prozore, služena je liturgija svake nedjelje sa malom grupom vjernika, ljudi koji su ostali u Mostaru i na vlastitoj koži osjetili najteže posljedice rata.

"U ostalim crkvama gdje smo služili nosili smo sa sobom svu potrebnu opremu za bogosluženje i uvijek bi izlazili prašnjave obuće", rekao je otac Danilo za Srnu.

Povratnički status

Srbi su tada počeli da se vraćaju u dolinu Neretve i uvijek ga je radovao susret sa mladim ljudima i djecom. Bilo je to vrijeme velikih odluka ljudi koji su se vratili, velike vjere i upornosti za opstankom.

"Svi smo dijelili isti povratnički status: porušene crkve - zapaljene kuće, loši uvjeti života, ali u svima nama plamtila je želja da sve to obnovimo i živimo ovdje dostojanstveno. Svako novorođeno dijete i krštenje za mene su bili jasne Božje poruke da moramo opstati. Danas kad se osvrnemo oko sebe vidimo da se mnogo toga uradilo", naglašava iguman Danilo.

Obnovljen je Manastir Žitomislić, te crkve u Čapljini, Konjicu, mostarskim naseljima Bijelo polje i Blagaj, dok je obnova Saborne crkve u tijeku. Obnovljene su mnoge kuće i cijela sela.

"Naša sela su mahom obnovljena, a trudom povratnika crkve u njima su ponovo uspostavljene i obnovljene, čini mi se svaka ljepša nego što je bila. Vjenčao sam brojne parove, krstio njihovu djecu i dirljivo mi je kada vidim kako su sada to već odrasli djevojke i mladići", dodaje iguman Danilo.

Usprkos svemu, kako je rekao, trebalo je ponovo sagraditi i porušene odnose među ljudima drugih vjera i naroda, što je tada izgledalo gotovo nemoguće.

Kada je 2002. godine stupio na mostarsko tlo, shvatio je da je došao trenurak da sve ono u šta je vjerovao od najranije mladosti treba da sprovede u djelo.

"Sjećam se, bilo je vrijeme Božića i riješio sam da odem u katedralu na ponoćnu misu. Svećenstvo je mojim dolaskom bilo zatečeno, ali je narod oduševljeno reagirao. Nakon toga katolički svećenici počeli su da dolaze na naša bogosluženja i evo danas je to postala uobičajena stvar. Franjevački samostan u Mostaru i naš manastir sarađuju zahvaljujući doskorašnjem gvardijanu i velikom trudbeniku na istom polju dijaloga, fra Iku Skoki", istaknuo je iguman Danilo.

Međureligijski dijalog

Što se Islamske zajednice tiče, kaže on, takođe postoji saradnja sa velikim povjerenjem i međusobnim uvažavanjem.

"U brojnim projektima veliku podršku i stub činio nam je tadašnji glavni imam, a današnji mostarski muftija Salem Dedović, koji svojom staloženošću i prirodnom od Boga darovanom mu mudrošću daje poseban ton našoj suradnji, koja je iskrena, ljudska i prijateljska", priča iguman.

Sa tugom spominje i Ernu Danon Cipra koja je vodila Židovsku zajednicu i svima bila snažan oslonac, a koja se upokojila prije nekoliko mjeseci.

Zbog svega navedenog Iguman Danilo nedavno je za međureligijski dijalog nagrađen "Večernjakovim pečatom".

"Ovo je jedno od mojih osnovnih uvjerenja, a samim tim i ključna oblast moga djelovanja u proteklih osamnaest godina koliko sam svećenik. Dijalog je osnova komunikacije među ljudima, a graditi međureligijski dijalog smatram svetom i jevanđelskom djelatnošću", kaže otac Danilo.

Prema njegovim riječima, u BiH, koja je opterećena ratnom prošlošću, veoma je teško uspostavljati povjerenje, brisati predrasude, izlaziti iz okvira samodovoljnosti i zato smatra da je veoma važno biti otvoren prema svakom čovjeku i pristupati mu sa velikim povjerenjem, piše Srna.

Istinski dijalog

"Za ovakav stav imamo prototip u Hristovoj osobnosti i njegovom pristupu prema ljudima. On bezgraničnom i božanskom ljubavlju grli svako ljudsko biće. Upravo Hristos postavlja temelje za sve ono što danas nazivamo borbom za ljudska prava i jednakost", navodi iguman Žitomislića.

On kaže da Hristos uspostavlja istinski dijalog, podjednako sa ženama i muškarcima, grešnicima i onima koji sebe takvim ne smatraju, obrazovanima i neobrazovanima.

"Za Njega nacionalna pripadnost nikome ne garantira superiornost nad drugima, On podiže potlačene, isceljuje bolesne, brine se za siromašne. Stoga mi koji propovjedamo Hristovu znanost nemamo drugog puta osim ovoga koji nam je pokazan i posvjedočen", poručuje iguman Danilo.

On ne smatra da je uradio nešto posebno, osim što je radio svoj posao.

Čovjek dijaloga, tolerancije i mira

Poznati franjevac i profesor na Filozofskom fakultetu u Mostru fra Iko Skoko kaže da je iguman Danilo čovjek dijaloga, tolerancije i mira.

"Svojim dolaskom u dolinu Neretve, unio je oživljavanje međureligijskog dijaloga. Svojom širinom posmatranja događaja, on je čovjek koji okuplja", navodi Skoko.

Muftija Dedović ističe da je iguman Danilo čovjek mira i izgradnje mostova među ljudima. "On je mirotvorac i graditelj mostova i suradnje. Zadovoljstvo je imati takve ljude i kao suradnike i kao prijatelje", kaže muftija Dedović.

Iguman Danilo zamonašio se 1999. godine u manastiru Tvrdoš gdje je došao iz Vršca po završetku školovanja. Od 2002. je iguman manastira Žitomislić u kome sada boravi šestočlano bratstvo.

Manastir Žitomislić je u današnjem obliku sagrađen 1566. godine, u isto vrijeme kada i Stari most u Mostaru, a postoje dokazi da je sagrađen i ranije.

Porušen je do temelja 1992. godine, a njegova obnova počela je 2002. godine i završena je 2005. godine, kada ga je osveštao blaženopočivši patrijarh srpski Pavle.

Manastir Žitomilić nalazi se na pola puta između Mostara i Čapljine u istoimenom mjestu. Jedan je od najstarijih i najznačajnijih pravoslavnih manastira u BiH i proglašen je za nacionalni spomenik.