Emir Balić predstavio pjesmu Dona Maradona

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Emir Balić ime je iza projekta 'Black Mama'. Čovjek s rimskom adresom koji je svoj glazbeni put započeo u Sarajevu osamdesetih, u vrijeme kada je biti glazbenik bilo i bolje nego biti nogometaš, navodi se iz Dallas recordsa.

Nakon što je neko vrijeme živio u Nizozemskoj te kratko studirao na jazz akademiji u Haagu, vratio se u Sarajevo gdje krajem devedesetih svira s bendom 'Pappoemuo' s kojima je snimio dva EP-a i jedan LP.

Za 'Pappoemuo' kaže da je bio beskompromisan bend s dosta poklonika koji nije imao težnje prema širem uspjehu: "Ja nikad nisam pao u iskušenje da pokušam da napravim od 'Pappoemuo' bilo šta što bi se masovno prodavalo. Mislim da je u ovakvim godinama na ovom prostoru to u najmanju ruku degutantno.

Čak i samo ime (koje na romskom znači 'Djed je umro') je teško za pamćenje pa je uspješno služilo kao filter za odbijanje svih onih ljubitelja jeftinih nota koje bismo usput sretali. I taj totalni nedostatak ambicije smo uspjeli prevesti u filozofiju. Samo smo svirali i ludo se usput zabavljali". 

Emir je napisao glazbu i tekst za jedan album benda 'Masha i Kosti' pod nazivom 'Izgubljeni Vegas' koji se smatra kultnim albumom sarajevske punk rock scene.

Pisao je i za druge izvođače, a o svojem odnosu prema glazbi kaže: "Mislim da mi nikad ništa nije toliko pokazalo svijet i otvorilo oči kao glazba. Pored činjenice što sam živ i zdrav, moja veza s glazbom je najveći poklon koji sam ikad u ovom životu mogao i pomisliti da dobijem".

Projekt 'Black Mama' i novi album 'Egzil' predstavlja se pjesmom 'Dona Maradona'. Energija koja izlazi iz pjesme teško će slušatelja željnog dobrog rocka ostaviti ravnodušnim, a svojim upečatljivim ritmom i tekstom ostaje u uhu dugo nakon slušanja.

Pjesma je nastala davno i inspirirana je stvarnim iskustvom, a Emir o tome kaže: "Prošlo nekoliko godina od našeg zadnjeg susreta, i ja na nekom partiju naletim na Armanda. On mene uvijek pita standardno pitanje - Kad ćemo svirati? Ma, kažem, nikad. Nisam ja više dobar za taj posao, a nemam pojma ni kako su išle pjesme. Ne sjećam se više tekstova. Ne znam ni kako je ono išlo - 'ona je luda, luda, ona pali požare..?, tako nešto valjda … A on, k'o iz rukava, kao da se cijelu noć pripremao da to izrecitira - ... ona će se udati na Koševu, Dona Maradona, ona jede g....., ona je luda, luda ...

Mislim da mi je u tom trenutku postalo totalno jasno da je jedna od stvari koje prije smrti definitivno moram uraditi, snimiti i narodu pustiti tu pjesmu".