Glazbeni genij
Amadeus: Bebe koje slušaju njegovu glazbu postaju super inteligentne
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan prije 230 godina, 5. prosinca 1791. godine, u Beču je preminuo Wolfgang Amadeus Mozart, jedan od najvećih skladatelja u povijesti.
Johann Chrysostom Wolfgang Amadeus Mozart rođe je 27.siječnja 1756. godine u Salzburgu, gdje je opće i glazbeno obrazovanje u najvećoj mjeri dobio od oca Leopolda.
Izraziti glazbeni talent pokazao je zarana: počeo je skladati kao petogodišnjak, a godinu dana poslije je, sa sestrom Nannerl (Maria Anna; Salzburg, 30/31. VII. 1751 – Salzburg, 29. X. 1829), svirao čembalo pred bavarskim knezom izbornikom u Münchenu i pred caricom Marijom Terezijom u Beču.
Niz turneja toga čuda od djeteta započeo je 1763. (Francuska, Engleska, Danska, Nizozemska, Švicarska, Njemačka). U dobi od 13 godina Mozart je već stekao ugled i kao skladatelj i kao interpret.
Potkraj 1769. s ocem se prvi put uputio u Italiju (sve do Napulja), gdje je – kao i na ranijim turnejama – nastupao na plemićkim dvorovima i pred papom, skladao simfonije, komorne skladbe, opere (često i po narudžbi), prisustvovao opernim i koncertnim izvedbama, upijajući stilske značajke glazbi pojedinih sredina.
Razdoblje intenzivnih turneja završilo je s njegovom adolescencijom 1773. Već 1772. Mozart je stupio u trajnu službu na dvoru biskupa Colloreda u Salzburgu kao koncertni majstor; u to je doba skladao pretežno vokalna crkvena djela, ali je slovio i kao najznačajniji skladatelj instrumentalne svjetovne glazbe.
Nezadovoljan svojim položajem i glazbenim ozračjem, 1777. je zatražio razrješenje dužnosti i otputovao s namjerom da nađe novo zaposlenje u povoljnijoj glazbenoj sredini (posebice u Mannheimu), no od početka 1779. ponovno se zaposlio u Salzburgu kao dvorski orguljaš, izvoditelj i skladatelj. Nezadovoljan poslodavcem, u ljeto 1781. prekinuo je službu.
Prvi samostalni pijanistički nastup u Beču 1782. obilježio je početak njegova doživotnoga djelovanja u habsburškoj carskoj prijestolnici. Njegovo je najznačajnije djelo toga razdoblja Singspiel (komična opera na njemački tekst s govorenim dijalozima i pjevanim arijama) Otmica iz saraja (Die Entführung aus dem Serail), izvedena 1782. s velikim uspjehom.
Ubrzo nakon premijere oženio se Constanzom Weber. Razdoblje 1784–88. bilo je najuspješnije: uz skladanje (glasovirski koncerti, komorne skladbe, arije) često je nastupao, ili na javnim koncertima ili u plemićkim salonima, te privatno podučavao; bečki su nakladnici redovito tiskali njegova djela, a tada je započeo uspješnu suradnju s libretistom L. Da Ponteom, koja je 1786. rezultirala izvedbom opere buffe Figarov pir (Le nozze di Figaro) u Beču, a ubrzo s velikim uspjehom i u Pragu.
Po narudžbi praške Opere godinu dana poslije praizvedena je opera Don Giovanni. Nakon očeve smrti (1787), zahvaljujući nemaru vezanom uz financije, unatoč stalnomu prihodu od posla dvorskoga komornoga glazbenika (od 1788), započinje nestabilno razdoblje – česte selidbe, dugovi, nezadovoljstvo povremenim slabijim uspjesima – u kojem su mu pomagali mnogi prijatelji i ljubitelji glazbe, poput mecene Gottfrieda van Swietena.
Ipak, posljednje su mu godine bile uspješne: zadnja turneja 1789 (po Njemačkoj), te izvedbe opere buffe Così fan tutte (1790) i posljednje opere Titovo milosrđe (La clemenza di Tito) za prašku krunidbu Leopolda II. (1791). Povremeno je skladao i za susrete masonske lože, kojoj se priključio 1784.
Neke masonske ideale izrazio je u Singspielu Čarobna frula (Die Zauberflöte), koju je praizvela glumačka družina Emanuela Schickanedera 1791. Ubrzo je dobio narudžbu grofa Walsegga da sklada Requiem za njegovu nedavno preminulu suprugu, no prije završetka djela shrvala ga je bolest. Prema njegovim skicama misu je dovršio F. X. Süssmayr.
Mozart i moderno doba
Postoje mnoge legende o Mazartu, a većina njih je nastala ili je modificirana u modernome dobu.
Kada je prvi put posjetio Vatikan, Mozart je čuo slavnu skladbu Miserere Gregorija Allegrija i uspio cijelu skladbu zapisati iz glave. To je bilo prvi put da je netko izvan Vatikana zapisao note tog djela.
Mozartov efekt nije nikada znanstveno potvrđen, a oni koji vjeruju u njega tvrde da bebe koje slušaju Mozartovu glazbu postaju super inteligentne. Neke američke države još i dan danas svakoj novorođenoj bebi poklanjaju cd-e s Mozartovim djelima.
1787. Mozart se pridružio slobodnim zidarima (Freemasons). Sa 17 godina prvi puta je svirao na bečkom kraljevskom dvoru. Za svoje je kompozivije bio pristojno plaćen, ali živio je vrlo rastrošnim životom i često je upadao u financijske probleme.
Mozart je već sa tri godine znao je pisati note, ali ne i slova, a u petoj godini života skladao je svoju prvu kompoziciju.
Neki čak tvrde kako Amadeusova glazba liječi epilepsiju i pospješuje proizvodnju mlijeka kod krava. Drugi pak garantiraju kako i mikrobi reagiraju na njegovu glazbu. O Mozartu i njegovom geniju postoje razne teorije pa čak i ona koja tvrdi da on uopće nije bio s ovog planeta!
Mozart je umro 1791. od zatajenja bubrega. Zanimljivo je da su oni koji su istraživali njegov život pronašli čak 118 različitih razloga smrti. Kada je umro, njegova supruga Constanze danima je ležala pokraj njegovog mrtvog tijela kako bi se zarazila i umrla od iste bolesti.
Nakon njegove smrti ona je uništila mnoga njegova nedovršena djela. Mozart je sahranjen u skromnom grobu jer nije bio dio aristokracije, ali ni dan danas nije sigurno gdje se njegovo tijelo nalazi.
Sigurno je to da je Amadeus bio pravi glazbeni genije, a njegova popularnost ponovno je porasla u 20 stoljeću posebno nakon fima 'Amadeus' snimljenog 1984. Čak je i slavni autrijski pjevač Falco snimio pjesmu naziva 'Rock me Amadeus' koja je postala ogroman hit.
