Darko Juka prikupio, digitalizirao i oživio više od 150 ratnih pjesama HVO-a

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Nakana mi je učiniti nešto posebno u čast velikoj 30. obljetnici osnutka Hrvatskoga vijeća obrane i akciji “Čagalj”, odnosno “Lipanjske zore” koja je bila prva vojna pobjeda nad srpsko-crnogorskim agresorom u BiH uopće.

Godinama prikupljam te pjesme, a većinu sam ih snimio na stare audiokasete s radijskih postaja koje su ih vrtjele tijekom rata, prije svega, s valova Hrvatske radiopostaje Mostar, ‘92. i ‘93. godine,.

Kasnije sam ih digitalizirao, onoliko kvalitetno koliko sam u “kućnoj radinosti” mogao. Međutim, kakvoća mi nije bila prevaga, suština je u tomu da budu spašene od zaborava. Prikupio sam ih više od 150, a sada ću ih učiniti dostupnima javnosti, sve na jednom mjestu, mom YouTube kanalu imena Darko Juka - Mostar'', kazuje za Večernji list hrvatski književnik i novinar iz Mostara Darko Juka, nagrađivani autor šest knjiga i na stotine novinskih tekstova, koji više od 20 godina prikuplja raznovrsnu građu o povijesti Mostara i Hercegovine.

Spašene od zaborava

Juka ističe kako ovom gestom, poštujući autorska prava tekstopisaca, skladatelja i izvođača, odnosno navodeći sve dostupne informacije o skladbama, odaje iznimno poštovanje HVO-u i svim njegovim pripadnicima “oživljavajući” zaboravljeni duh otpora, onaj koji je i vojsci i civilima u tragičnim danima ratne agresije podgrijavao nadu i dizao borbeni moral.

''Radeći dosad nekoliko tekstova o ratnoj glazbi HVO-a, pojedinačno sam stupio u kontakt s mnoštvom autora, zabilježio njihova svjedočanstva, opise nevjerojatnih situacija koje su ih nadahnule, često pod svjetlima svijeća i zvižducima projektila, kada su bilježili note i stihove. Neki od njih nikada prije ni poslije nisu više ništa slično napravili. Sve što sam dosad prikupio objavio sam unutar moje knjige “Jukine crtice” objavljene preklani u nakladi Matice hrvatske Mostar, gdje, osim o ratnoj glazbi, donosim i priče o ratnim operacijama, ratnom znakovlju HVO-a…'', dodaje ovaj očiti zaljubljenik u teme iz vremena koje mu je, tutnjevima granata, stavilo djetinjstvo na trajno čekanje.

Darko Juka rođen je 1981. godine u Mostaru, gdje ga je rat zatekao kao desetogodišnjega dječaka. Njegov pokojni otac Marko bio je dragovoljac HVO-a, rođak Emil poginuo je u hrvatskoj odori u 21. godini života, a ujak Ante (Emilov otac) izgubio ruku na prvoj crti bojišnice braneći rodni grad.

''To je samo dio naše obiteljske ratne priče, a puno ih je u sjećanjima svih nas koji smo doživjeli te dane. Nekako mi je to vrijeme konzervirano upravo unutar stihovlja ratnih budnica, a ne dvojim kako će našim veteranima zaigrati srce kada ponovno začuju “iz Ilića gazi Peta bojna” ili “nikad s grude svete”, “Neretvo hladna, i ti si tužna što tvoji mostovi ranjeni leže”, “ovo su tvrdi momci s kamena Hercegovine”, “nikad dušman pokorit’ nas neće, slavna Cimska priseže na križu” i brojne druge. Evo, i samog su me prošli trnci - opisuje Juka snažne emocije koje budi ovo glazbeno blago iz njegove osobne riznice.

Tek je manji dio tih pjesama snimljen u profesionalnim studijima u Hrvatskoj, uglavnom u studiju CroatiaTon, poput Oliverove “Zaljubljeni topnik” koja je priča za sebe, a koju je Juka objavio upravo u Večernjaku prije četiri godine. - Većina ih je nastala u ekstremnoj improvizaciji, ali ponavljam, njihov značaj je u tekstu, okolnostima nastanka, moćnim emocijama koje pobuđuju. Ima ih, iz današnjega društveno-političkog rakursa, osobito zanimljivih. Primjerice, pjesme koje slave hrvatsko-muslimansko jedinstvo u borbi protiv četnika, potom pjesme iz Sarajeva koje slave Herceg Bosnu, pjesme nekih istinskih hrvatskih glazbenih zvijezda koje su opjevale Herceg Bosnu i vojnike HVO-a. Ima i, za današnje doba, izazovno “škakljivih” tekstova, ali sve je to dio jednoga vremena i sve ću prenijeti dokumentaristički, bez povrede autentičnosti. Bit će zanimljivo poslušati ih'', poručuje Juka.

Kao uvodnu objavu Juka je na kanalu postavio jednosatni splet refrena dijela ratnih pjesama koji je s kolegama, pokojnim Ivanom Ćubelom Ćubijem i Željkom Mikulićem Mikom, napravio u povodu 10. obljetnice HVO-a, dakle, davne 2002. godine, i koji je tada objavljen u programu Hrvatske radiopostaje Mostar. Postavio je, “samo za sinove odane”, i himnu HVO-a koju je izvodio Vlatko Grizelj, a od danas u nizu idu himne Druge brigade HVO-a (otpjevao Kristijan Božo Čarapina), Prve bojne (također Kristijan Božo Čarapina), Druge bojne (Petar Pero Jurić), Treće bojne (Ante Toni Čarapina), Četvrte bojne “Tihomir Mišić” (Art Forces Band), Pete bojne (Ivan Mikulić), Devete bojne (Marinko Miljko)…

''Osim himni pojedinih postrojbi, tu je i čitav niz drugih pjesama, poput “Suze za tebe” (Ivan Ine Tadić), “Zajedno smo jači” (Mladen Kvesić), “Doći će vrijeme blagog naroda” (Art Forces Band), “Marijo, majko naša” (Kristijan Božo Čarapina), “Teci, teci, Neretvo” (Joško Tomičić), “Poleti, sokole” (Krila sokola), “Ne plači, majko” (Krešimir Šunjić)… Tu su i pitke domoljubne pjesme o Herceg Bosni koje su otpjevali Đani Maršan, Oliver Dragojević, Mišo Kovač, Kićo Slabinac, Duško Kuliš, Pero Panjković i drugi'', najavljuje Juka.

Premda je, s obzirom na njegovo podrijetlo, dominantno prikupio pjesme koje su tematski vezane uz Mostar i Hercegovinu, ima ih i iz drugih hrvatskih krajeva, sve do Posavine.

Juka kaže, posebno ga potresu one nadahnute konkretnim tragičnim događajima, a, nažalost, bilo ih je.

''Dana 26. lipnja 1992. godine na Podveležju je u borbama za oslobođenje Merdžan glave poginulo čak 11 pripadnika mostarske Treće cimske bojne, a početkom srpnja na istoj lokaciji u protunapadu srpskih snaga živote su izgubila još dvojica pripadnika te čuvene postrojbe. Na Podveležju tada pogiba i Marinko Ćorić, zapovjednik 1. satnije Treće cimske bojne, iza kojega su ostali supruga i troje djece. Da bol bude veća, a o tomu mi je pričao Ilija Ile Vrljić, zapovjednik Treće bojne, Marinkova kći Martina rođena je na dan te akcije.

Nije vidio kćer

Marinko je od njega zatražio da nakon Merdžan glave ode na dopust jer mu je supruga rodila u Njemačkoj. Sudbina mu je namijenila drukčiji rasplet i Marinko toga dana pogiba, ne vidjevši svoju kćer. Trinaest momaka Treće cimske bojne i zapovjednik Marinko opjevani su u pjesmi “Padoše trinaest momaka” koju pjeva Ante Toni Čarapina, a počinje stihovima “Sunce lice sakrilo za tamne oblake, nebo je tmurno postalo, ratnike Treće oplakuje”. Uvijek zasuzim, i danas, kao i onda, već na same taktove'', opisuje Juka snagu nekih od tih skladbi koje je sačuvao za naše kolektivno sjećanje.

Sve pjesme bit će dosupne na ovom linku.