Duke Ellington - jedan je od najutjecajnijih glazbenika modernoga doba

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 125 godina, 29. travna 1899. u Washingtonu je rođen slavni glazbenik Duke Ellington.

Pravim imenom Edward Kennedy Ellington, ovaj sjajni jazz-skladatelj, pijanist i vođa sastava, jedan je od najutjecajnijih glazbenika modernoga doba. Svojim je intelektualnim pristupom jazz-glazbi podario profinjenost i visoku estetsku vrijednost.

Kao dječak, Duke Ellington je bio više zainteresiran za baseball nego za sate klavira. Ali u to vrijeme, ljudi su više poštivali i divili se glazbenicima.

"Pijanisti i glazbenici su privlačili žene. I kako je rastao njegov interes za žene, tako je rastao i interes za glazbu. Živio je za glazbu i žene", izjavila je u jednom razgovoru njegova unuka Mercedes Ellington, koja danas čuva njegovu ostavštinu. 

Počeo je učiti glasovir sa sedam godina, a profesionalno nastupati sa sedamnaest. Godine 1923. otišao je u New York, gdje se pridružio jazz-orkestru The Washingtonians Elmera Snowdena.

Ubrzo je preuzeo ulogu skladatelja i vođe, preselio orkestar u legendarni Cotton Club i ondje ostao do 1932.

Sa svojim je big bandom, koji je vodio više od pedeset godina, poduzeo mnogobrojne turneje diljem svijeta, gostujući na značajnim festivalima i u koncertnim dvoranama (npr. Carnegie Hall u New Yorku).

Snimio je velik broj nosač zvuka, među kojima posebno mjesto zauzima album Ellington at Newport (1956), a skladao je više od 2000 djela, od hitova kao što su "Sophisticated Lady", "Solitude" i "In a Sentimental Mood" preko opsežnijih djela kao što su suita Black, Brown and Beige (1943), nekoliko sakralnih koncerata koje je izvodio u crkvama i katedralama do mjuzikla i filmske glazbe (Džungla na asfaltu Johna Houstona, 1950; Anatomija jednog umorstva Otta Premingera, 1959; Pariški blues Martina Ritta, 1961., i dr.). 

Najpoznatiju skladbu iz repertoara, himnu Ellingtonova orkestra "Take the A Train", napisao je njegov stalni suradnik – skladatelj i aranžer Billy Strayhorn, koji je odigrao veliku ulogu u kreiranju zvuka i stila njegova orkestra.

Ellington je dobio mnogobrojna priznanja i nagrade, između ostalih 13 Grammyja, a posmrtno mu je dodijeljena Pulitzerova nagrada za doprinos svjetskoj glazbi i kulturi.

Duke Ellington je rušio rasne prepreke, svirajući i za afro-američku i bjelačku publiku, što je bila rijetkost u vrijeme rasne podijeljenosti.

Umro je u New Yorku, 24. svibnja 1974. godine.

Nakon Dukeove smrti njegov sin Mercer Ellington preuzeo je orkestar tako da je Ellingtonova ostavština vrlo živa, a ljubitelji njegove glazbe se nadaju da će u njoj uživati i nove generacije.

"Glazba Duka Ellingtona ima takvu strukturu da traje generacijama. On je bio veoma šarmantan i elegantan. Kada je bio pozvan da nastupa u inozemstvu znao je napraviti skladbu posvećenu toj zemlji. Za svoju je glazbu govorio da to nije bio jazz, već američka glazba", kaže njegova unuka Mercedes.