Samo ljubav
Funk Shui u srijedu na Open City Mostar – ''Sublimirat ćemo duh grada u sve naše vibracije''
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Funk Shui, makedonski bend nastao 2010. godine, nastupat će u sklopu programa Open City Mostar festivala u Muzičkom Centru Pavarotti, u srijedu 15.09. s početkom u 21:00 sati.
Kako sami vole reći, okupili su se 2010. godine, ne znajući da će desetljeće kasnije svirati po regiji i davati intervjue. Svi su prva generacija koja je rođena u Skoplju, ali neki od njih vode porijeklo sa sela. To im je pružilo ravnotežu između urbane inteligencije i ruralne mudrosti, urbanog steriliteta i ruralnog primitivizma. Kroz njihove numere proteže se jazz, rep, rok, indie pop, ali oni su žanrovski sve samo ne homogeni – odrednica koju daju je free flow. Sloboda kako lirike, tako i muzike je zaštitni znak ovog benda i ona daje jednu cjelovitu sliku.
Za Bljesak.info govorio je Luka Georgijevski, frontman benda.
Bljesak.info: Upravo krećete za Mostar, već drugi put nastupate tu, može se reći da vam je on bio i neki uvod u šire balkansko tržište, ako se ne varam iz Mostara je krenula vaša prva balkanska turneja. Jeste uzbuđeni pred ponovni dolazak u Mostar, kakva su očekivanja i emocije?
Georgijevski: Emocije su šarene, s intenzivnim bojama. Mostar je rodni grad naših par istinskih prijatelja i mjesto gdje se rodilo naše prvo upoznavanje sa regionom. Nedostajali su nam mediteranski miris i pritisak i to ćemo nadoknaditi sutra, sublimirajući duh grada u sve naše vibracije – potrudit ćemo se da ga volimo koliko i on nas voli, zaista.
Bljesak.info: Moramo postaviti ono neizbježno pitanje u vrijeme pandemije? Jeste bili kreativni, svirali? Kako je na vas utjecalo sve što se desilo svijetu zadnje dvije godine?
Georgijevski: Bili smo neizbježni. Pandemija nam je bila kreativna. Zavoljeli smo sve ono što smo zaboravili voljeti i cijeniti u hiperbrzo ludilo prije nje. Grafitti, muzika i zvuk, slova, riječi, usamljenosti, introspekcije, vizije i sl.
Bljesak.info: Rijetko se u BiH može čuti bend s makedonskog govornog područja, novije generacije. Jasno je da su nam publike bliske i da su nekada bili dio iste države, da svi regionalno znamo barem refren Jovano Jovanke, ali postaje sve teže čuti nešto da nam stiže iz Makedonije (kao i Slovenije). Misliš li da bi trebali više razmjenjivati i pokušati objediniti publiku, da nam ne bude strano poslušati iako ne razabiremo baš svaku riječ?
Georgijevski: Mislim da je i razumijevanje James Brownove ili Bob Marlijeve muzike čak i slušaocima kojima je engleski maternji jezik svedeno na 50%. Muzika je, kako je rekao intergalaktički mega giga car, temperamentna stvar, zato smo tu kod vas. Nekad ni ja ne razumijem zašto, što i čime pjevam, ali znam da to živi u meni i kad ispjevam razvije se svaki naredni put dodatno. Publika je predivna i jedva čekamo da nas razumije ponovno, i ponovno...
Bljesak.info: Šta su planovi za budućnost, koliko daleko želite ići s muzikom? Hoćete li napadati neki Wembley u dalekoj budućnosti?
Georgijevski: Hoćemo Japan, hoćemo Švedsku, hoćemo i Webley, ako nas neki čudni put nanese dotle, jer ovako bi prije poginuli s potencijalom da napunimo Webley nego da dotle stignemo. Šta god univerzum sprema, neka nam dođe. Our thoughts are filled with joy and love and welcoming and Kendrick Lamar's TPBA record.
Bljesak.info: Hoćemo nešto poručiti mostarcima prije koncerta na Open City festivalu u Pavarottiju?
Georgijevski: Ljubav već pobjeđuje, Walter je živ, apsurdno je da nas netko zove sjeverni kad ste vi, Mostarci, zapravo sjeverniji od nas. Ponesite vindjake, pulovere i zaboravite bilo kakve brige i zla kad dođete.