Iz velikih koncertnih dvorana u mali, veliki Vareš

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Andrea Nikolić, violinistica je poznata i priznata u relevantnim europskim i svjetskim okvirima, rođena u Varešu, odrastala u Varaždinu i potom umjetničku karijeru nastavila u Beču. I ovu, osmu godinu zaredom, organizatorica je i umjetnička direktorica Vareš Classic Festivala – VaclaFa čija je ovogodišnja tema bio egzil.

VaClaF se ove godine održavao u “novom normalnom“, pa su pandemijske okolnosti omogućile ljudima u BiH da uživaju u glazbi iz tri europske države.

Obilježeno 250. godina Beethovenova rođenja

Iako je, govori na početku razgovora za Bljesak.info, VaClaF izazovno uvijek organizirati, u ovogodišnjim je korona uvjetima bilo još i teže.

“Mnogo se toga promijenilo. Uvjeti, očekivanja, način rada smo morali prilagoditi novom normalnom, ali sve u cijelosti, rezultiralo je još jednim festivalom umjetničke glazbe na kojem se iz čak tri države sviralo za Vareš“, izjavila je Nikolić za Bljesak.info.

Ove je jeseni VaClaF bilo definitivno, priznaje, najteže organizirati, ali je sve zamišljeno realizirano.

“Imali smo tri koncerta iz Beča, dva uživo pred publikom u Varešu, online književnu večer s poznatom bh. književnicom Tanjom Stupar Trifunović, te prvi puta operu, dragulj pulskog skladatelja Antonia Smareglie: Caccia Lontana (Daleki lov) koja je uživo igrana u Istarskom narodnom kazalištu u Puli“, rekla je.

Tema egzila: Od umjetnika koji su za vrijeme nacizma bježali iz Austrije do migrantske krize danas

Egzil je bio ovogodišnja tema festivala, i u tom je smislu, objašnjava Nikolić, slojevita, a sada je, u pandemijskim okolnostima snažno proživljavamo.

“Najočitiji egzil u ovogodišnjoj temi vezan je uz suradnju s Exil.Arte centrom u Beču pri Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti (mdw) koji se bavi očuvanjem djela skladatelja koji su za vrijeme nacističkog režima morali pobjeći izvan Austrije. Ove smo godine odabrana  djela Hansa Gála, Juliusa Bürgera, Wilhelma Grosza i Vally Weigl predstavili na festivalu“, naglašava Nikolić.

Potom, današnji egzil koji se snažno nastavlja na migrantsku krizu, ali i kako priznaje, osobne egzile koje proživljavamo.

“Pa čak i moj životni put, u trećoj sam državi od svog rođenja“, priznaje rođena Varešanka odrasla u Varaždinu koja onu misao Ive Andrić, našeg jedinog nobelovca i još jednog egzilanta, da je “čovek dužan svom zavičaju“ zaista strastveno i živi.

“Glazbeni su umjetnici tretirali egzil različito, svatko to na sebi svojstven način proživljava i drugačije pretače u umjetnička djela i djelovanje. Ali dom svima ostaje konstantna tema, jer se poimanje istog drastično mijenja. Egzil mi je donio različita iskustava, bilo pozitivna ili negativna, ali kroz život i rad nastojala sam iz svega nešto naučiti i širiti razumijevanje i suradnju među ljudima“, govori.

Takve sreće, pak, kaže, brojni umjetnici, osobito kroz povijest, nisu bili.

“Exil.Arte centar i meni je otkrio brojna imena koja su zaista nepravedno zapostavljena, a poglavito brojne umjetnice koje su kao žene i dodatno zapostavljene kroz povijest. Stoga, sve se nekako posložilo na najbolji mogući način kroz ovogodišnji festival.“

Zaista i jest. Uspjeli su sjajno izvesti svu glazbu koju su pripremili, temu predstaviti kroz umjetnički kontekst, kao i onaj društveno – politički, koji je danas možda aktualniji nego ikada.

Brojni međunarodni gosti, velika bh. glazbena imena, zvijezde u usponu

“Ovogodišnji sudionici su brojni međunarodni gosti, kao i sjajni bh. umjetnici. Bilo mi je jako važno da na ta dva koncerta pred publikom u Varešu budu bh. izvođači i suvremena djela bh. kompozitora. Također, zaista sam presretna što su se pozivu ponovno odazvale sjajna pijanistica Nataša Veljković i violistica Marta Potulska, ali i kolege koji još nikad nisu nastupili u Varešu, poput flautistice Ulrike Anton, violinistice Edue Zadory i violončelistice Liliane Kehayove. Tu su bili i naši stalni suradnici: izvrsna sopranistica Josipa Bainac, pijanisti Stipe Bilić i David Hausknecht i oboistica Ivana Nikolić, a koncerte je sa mnom moderirao Dr. Gerold Gruber, direktor Exil.Arte centra. Svi smo se okupili unutar mog WISE: Wien International Soloists Ensemblea i zaista ostvarili veoma inspirativnu suradnju kroz ovaj jedinstven festivalski program“, kaže Nikolić.

Imali su čast, navodi, da je vareški oboist Željko Šertić, sada umirovljeni član Sarajevske filharmonije, koncert otvorenja VaClaFa izabere za svoj oproštajni koncert.

“Imali smo i svojevrsnu premijeru Puhačkog kvinteta Sarajevske filharmonije koji je prvi put nastupio pod tim imenom i u tom sastavu. Tu su i naše gošće iz SA Sinfonietta pod vodstvom Belme Alić koji su također, prošle godine, premijerno nastupile na festivalu pod novim imenom“, navela je.

U programu je bio i sadržaj kojeg su izvele mlade glazbene zvijezde u usponu iz BiH, Tamara Arsovski na violini i Zerina Šabotić na klaviru, što je već postalo tradicija u okviru potprograma “VaClaF Rising Stars“.

“Jedan ciklus unutar festivala napreduje s mladim umjetnicima i to je prilika za rast. Njihov, ali i festivala te muzičke scene Bosne i Hercegovine. Mladi bh. umjetnici nemaju dovoljno prilika i jako mi je bitno da im VaClaF kontinuirano pruža platformu za predstavljanje“, kaže Nikolić.

Miholjskim je koncertom, obilježena i 250. godišnjica rođenja Ludwiga van Beethovena koja se slavi u cijelom svijetu.

Na koncertu je izvedeno i suvremeno djelo bh. kompozitora Ališera Sijarića, dekana Muzičke akademije u Sarajevu, a nakon toga i puhački kvintet francuskog velikana Jacquesa Iberta.

Okosnica ovogodišnjeg festivala bila su, nastavlja Nikolić, tri koncerta.

Koncerti iz tri europske države i prvi put – opera

“U suradnji s Exil.Arte centrom Beč i Universität für Musik und darstellende Kunst Wien, uz nezamjenjivu podršku Austrijskog kulturnog foruma Sarajevo kojeg sjajno vodi gospođa Sabine Kernthaller, a koji je i omogućio realizaciju bečkih koncerata, uz egzil kompozitor_ice, predstavili smo i suvremene, živuće austrijske kompozitorice: Meinharda Rüdenauera, Gabriele Proy i Johannu Doderer, s kojima smo intenzivno i surađivali i na samoj pripremi djela, sa snažnom društvenom porukom'', navela je. 

Također, čitav program povezala je sefardska pjesama iz BiH Emila Cosseta, a na završnom koncertu posvećenom isključivo ženama predstavili smo i dvije od najvećih svjetskih živućih skladateljica - Theu Musgrave i Leru Auerbach, koje obje ne žive u svojim matičnim zemljama i tako se zatvara krug - u egzilu.

Raste VaClaF, ali i Vareš

“Zaista sam zahvalna na sjajnoj suradnji s INK Pula koje je omogućilo da Caccia Lontana Antonia Smareglie, ugleda svjetlo dana na ovogodišnjem VaClaF-u, kao naša prva opera, makar samo virtualno. Nadam se da ćemo je uspjeti odigrati i pred vareškom publikom, ali i postaviti nove, vlastite produkcije“, naglasila je. 

Dok je u književnom dijelu nastupila autorica Tanja Stupar – Trifunović te predstavila nedavno objavljeni roman “Otkako sam kupila labuda“, nastavljena je tako suradnja s bh. književnicima, zajedno s Općom bibliotekom Vareš.

VaClaF je dokazao, nastavlja Nikolić, da se može kad se hoće jer su i ove godine nastupili renomirani glazbeni umjetnici iz cijelog svijeta.

“Težimo tomu da festival, osim doprinosa ljudima koji žive u Varešu, bude poticaj da oni i izvan Vareša dođu u grad zbog festivala i otkriju njegove ljepote. Korak po korak gradimo naš festival i vjerujem da ćemo doći do tog željenog cilja u punom njegovom kapacitetu. “

Za vrijeme lock-downa, Andrea Nikolić bila je u Njemačkoj sa sadašnjim suprugom. Radila je online i imala, kako kaže, vremena reflektirati stvari, okrenuti se samoj sebi, posložiti prioritete, što i kako želi raditi, kao i definirati ono što nikako ne želi.

Korona plaća danak: Otkazane su joj turneje po Kini i Japanu

“Imam privilegiju da imam dosta stabilan posao i izvor prihoda, živim u uređenoj državi u kojoj imam adekvatnu podršku ako dođe do ozbiljnijih problema. Korona kriza i vrijeme koje smo tada imali bilo je luksuz. Prestali smo trčati konstantno za poslom i raznim prividno bitnim stvarima i posvetili se sebi“, naglašava, dok lošim ističe činjenicu, kako su njeni brojni projekti otkazani, kao i solističke turneje u Japanu, Kini i drugim zemljama svijeta.

Ipak, izolacija joj je, govori, bila produktivna. Počela je aktivnije svirati violu, radila na vlastitim djela, završila CD, naučila mnogo toga o video i audio-produkciji, te osnovala još jedan festival, ovog puta suvremene glazbe u Beču.

U kontekstu korona krize, Nikolić smo pitali kakva je glazba stvarana tijekom pandemije španjolske grupe.

Vjerujem da Vareš može ponovno postati grad sa prijeratnim sjajem

Vareš je za mene nezamjenjivo i posebno mjesto u koje vjerujem svim srcem. Vjerujem da može izrasti u primjer kako ponovno izgraditi grad i ići dalje, izvan svih okvira i ograničenja za koja mislimo da nas sputavaju.

“Budući da je riječ o Prvom svjetskom ratu, glazba je tada bila više vezana uz rat nego samu pandemiju, ona je došla kao posljedica rata. Brojna su djela i tada nastajala jer su glazba, kao i sve umjetnosti, nedjeljivi od društvenog konteksta u kojem nastaju.“

Svaka izvanredna situacija, nastavlja, utječe na umjetnike i umjetnost. Ipak, u to vrijeme, nije bilo tako teških posljedica po umjetnost, kako se, prema njenom mišljenju, čini da će biti danas.

“Poznato je da je barem jedno djelo, Sonata za flautu, obou, klarinet i klavir francuskog skladatelja Dariusa Milhauda, nastalo u to vrijeme, te u zadnjem stavku posvećeno žrtvama španjolske gripe, od koje je, izgleda, i sam Igor Stravinsky obolio 1918. godine, dan nakon švicarske premijere svog djela L'histoire du Soldat (Vojnikova priča).“

Graditi glazbenu, ili umjetničku karijeru, danas je neizvjesnije, čini joj se, nego ikad prije.

Interakciju s publikom i razmjenu energija ne može zamijeniti zoom

“Trebamo razumjeti da glazbenici žive od glazbe, od sviranja i nastupanja te da je to posao kao i svaki drugi. Prioritet društva bi trebao biti da se svaki posao jednako cijeni, jer svaki ima svoju ulogu, namjenu i smisao. Pandemija je prokazala još i brojne probleme u svijetu glazbene umjetnosti vezane za regulaciju online sadržaja, naplaćivanje streamova; kako producentske, tako i izvođačke naravi.“

Glazbenici su, objašnjava, nastojali sebi olakšati pandemiju, kao i drugima, te iskoristiti online platforme na kojima je komunikacija moguća. Nedostaje, ipak, navodi, energija izvođača i publike koju virtualni svijet ne može nadomjestiti ili zamijeniti.

“Možda je ta virtualna 'veza' bila korisna jer smo demistificirali sebe, svirali smo koncerte iz svojih domova i time je neki zid između glazbenika i publike srušen, to je bilo pozitivno. Ali komunikaciju i emocije između publike i izvođača uživo u koncertnoj dvorani apsolutno ništa virtualno ne može zamijeniti."

Razgovor završavamo uvijek 'bolnom' temom, financiranjem neovisne kulture u BiH.

Podršku institucija VaClaF ima, i to određenih, ali o tome kakva je i kako funkcionira, Nikolić ističe, kako je to tema posebna za neku dugu analizu i raspravu.

“Festival raste iz godine u godinu. Podršku imamo iz  Austrije i BiH, a ove smo godine ostvarili i značajne suradnje s Hrvatskom. Austrijski kulturni forum primjer je kako bi naša kultura trebala biti promovirana, kao i ona u Hrvatskoj i zemljama regije.“

VaClaF imao više međunarodno relevantnih koncerata nego svi festivali u BiH

U BiH je, navodi Nikolić, nužno strukturirati i organizirati način financiranja kulturnih projekata, jasno definirati strategiju, osobito umjetničke glazbe koja definitivno nema zasluženo mjesto i općenito maknuti kulturu s margine.

“Cijeli proračun za kulturu u BiH je daleko ispod potrebnog, što jasno govori gdje se nalazi na listi prioriteta. VaClaF se financira prije svega volonterskim radom i velikim entuzijazmom i vjerom u ono što radimo, pa je i njegov rast u tom kontekstu ograničen. Ali, gradimo i dalje, ne odustajući od vlastitih ideala. Nadam se stoga da ćemo i unaprijediti suradnju s bh. institucijama, jer moramo svi zajedno moći bolje od ovoga kako nam je danas. Imamo previše kvalitetnih umjetnika koji nemaju zasluženo mjesto, a nužno je da ih se predstavi u Europi i svijetu.“

VaClaF, objašnjava, je u ovoj godini zadržao svoj opseg i kvalitetu, čak se i dalje razvio, bez obzira na sve otegotne okolnosti.

"Odlučila sam festival održati, jer zadnje što smijemo učiniti u ovakvim vremenima je odustati. Naša pubIika zaslužuje da radimo dalje, bolje."

Međutim, bez obzira na sav angažman i izvrstan umjetnički i društveni rad, VaClaF i dalje ima nevidljiv proračun u usporedbi s bilo kojim festivalom samo u Sarajevu.

“Paradoks je taj da je VaClaF i nakon 8 godina skoro pa vidljiviji u inozemstvu nego u Bosni i Hercegovini. Ali, naš napredak je vidljiv i što je najvažnije, radimo dalje. Međutim, za bolje društvo u BiH, kojem vjerujem da svi težimo, možemo se izboriti jedino zajedničkim snagama i kvalitetnom  suradnjom, umjetnika i institucija. “, zaključila je Andrea Nikolić u razgovoru za Bljesak.info.