Jedan od najvećih rock pjevača iz bivše države preminuo je prije 35 godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Legendarni pjevač Atomskog skloništa Sergio Blažić - Đoser, preminuo je na današnji dan prije 35 godina, 18. siječnja 1987. u Puli.

Đoser se s Hodgkinovom bolesti počeo boriti još početkom ’70-ih i često je dane između koncerata Atomskog skloništa provodio u sobi Onkološkog instituta u Ljubljani. Petnaestak je godina bolovao od teške i neizlječive bolesti za koju je po cijelome svijetu tražio lijek, ali ga nije pronašao.

Tumor od kojeg je bolovao i zbog čega je zadnjih godina na koncertima mogao pjevati samo sjedeći na visokom stolcu ispred mikrofona, Sergio je potkraj života pokušao liječiti i na jednoj od najboljih klinika u Americi. Tamošnji liječnici su, međutim, bili otvoreni: nema mu spasa.

Blažić je rođen 8. travnja 1951. u Puli, a karijeru rock pjevača započinje u pulskoj rock skupini King Stones zatim je bio u skupini Hush, koparskome Bumerangu a potom od 1976. godine bio je članom Atomskoga skloništa.

U Atomskome skloništu bio je je pjevač i suautor skladbi te je s tom skupinom snimio šest albuma i stekao veliku popularnost.

Godine 1983. s Atomskim skloništem u Sjedinjenim Američkim Državama za američko tržište objavljuje album Space Generation. Nakon povratka u Pulu s Atomskim skloništem snimio je još dva albuma.

Atomsko sklonište posljednji put nastupa sa Sergiom Blažićem 21. srpnja 1986. godine, na oproštajnom koncertu u puljskoj diskoteci "Piramida". Tada su nastupili u standardnoj postavi: Sergio Blažić, Dragan Gužvan, Bruno Langer, Zdravko Širola, pojačani Eduardom Kancelarom za klavijaturama.

"Ja sam ti već rekao da želim reći istinu o sebi. Nešto me tjera da moram progovoriti. Danima me kljukaju injekcijama. Sva sreća da ima ljudi koji me razumiju. Noćas nisam oka sklopio, ali ja moram živjeti! Ima onih koji misle da foliram, Kad bi samo znali što sam sve proživio...", izjavio je 1985. godine Đoser.

Preminuli tekstopisac Boško Obradović koji je od samog početka surađivao s Atomskim skloništem, 1978. godine napisao je za njih pjesmu 'Saznao sam dijagnozu'. U njoj, Đoser pjeva o modernom društvu koje je izumilo atomsku, hidrogensku i neutronsku bombu, ali ne i lijek protiv raka.

Boško nikada nije otkrio je li pjesmu posvetio upravo pjevaču koji je za svoju dijagnozu saznao 1971. godine.

"Umjesto atomske bombe/ mogli ste pronaći lijek/ da proživim svoj vijek./ I dok pjevam o ljudima/ napustila me sreća/ u cvatu civilizacije dvadesetog stoljeća", stihovi su znakovite pjesme.

Za vrijeme života, Đoser je bio istinski zaljubljen u rodnu Pulu.

"Pula je bila i ostala naš život. Odlazio sam u druge gradove, čak u inozemstvo, ali uvijek sam se se vraćao ovdje. Možda će to nekome izgledati najnormalnije, ali više puta sam govorio da odlazim zauvijek. Želio bih umrijeti u ovom gradu", kazao je pjevač dvije godine prije svoje smrti.

Sergiove interpretacije pjesama 'Ne cvikaj generacijo', 'Infarkt', 'Pomorac sam, majko', 'Atomska trilogija', 'Extra uterina' i 'Mentalna higijena' posebno su zapamćene.

U spomen na Đosera, njegovi kolege godinama su u Puli organizirali Đoserov memorijal, a 2014. godine Gradsko vijeće Pule donijelo je odluku da se zelena poljana u Krležinoj ulici ubuduće zove Poljana Sergia Blažića Đosera.