Jimi Hendrix bi danas navršio 80 godina života

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Da je kojim slučajem poživio, Jimi Hendrix bi danas navršio 80 godina života.

James Marshall Hendrix "Jimi" Hendrix rođen je u Seattleu 27. studenog 1942, a od malih nogu zanimao s se za gitaru, pa je i prve akorde naučio prije nego što je krenuo u osnovnu školu.

Utjecaj na malog Jimija ima Al Hendrix, njegov otac koji svojim blues i jazz kolekcijama ploča stvorio prve uzore kao što su legende Howlin' Wolf, Muddy Waters, B.B. King, Robert Johnson... Primijetivši veliko zanimanje za glazbu Al radi i drugi veliki korak u Jimijevom putu prema legendi, s petnaest godina kupuje mu električnu gitaru.

Gitara je bila za dešnjaka, a kako je Jimi bio ljevak prilagodio ju je sebi tj. okrenuo je žice. Sa 16. g. u srednjoj školi osniva svoj prvi sastav. Hendrix bez gitare nije Hendrix, čak i na wc je išao s njom. Toliko je vremena provodio s njom da su se stopili jedno s drugim.

Zbog obaveze 1961. godine prijavljuje se u vojsku, a već sljedeće godine otpušten je iz vojske radi teške ozljede, koja je uslijedila nakon skoka s padobranom. Nakon povratka iz vojske započinje glazbenu karijeru.

Najviše je svirao kao pratnja poznatim muzičarima toga vremena (Sam Cooke, Ike & Tina Turner, B.B. King, Wilson Picketta,...). Nakon napornih turneja zaustavlja se u New Yorku i svira u Cafe Wha gdje se upoznaje s Chas Chandlerom, bas-gitaristom grupe The Animals i tu počinje njegov pravi glazbeni početak.

Chas Chandler i Michael Jeffery postaju mu menadžeri, i nagovaraju ga da dođe u London, tu je na inicijativu Chandlera osnovan trio The Jimi Hendrix Experience. Uz Jimija još nastupaju Mitch Mitchell kao bubnjar i Noel Redding na bas-gitari.

Premijerni nastup su imali u pariškoj dvorani Olympia, a u jesen 1966. snimaju singl "Hey Joe" koji je završio na 6. mjestu britanske top liste. Poslije toga izlazi drugi singl, možda i najpoznatija Hendrixova stvar "Purple Haze" koji dolazi na 3. mjesto.

Na preporuku Paula McCartneyja, Hendrix odlazi svirati na dobrotvorni Monterey Pop Festival (o kojem je D.A.Pennebaker snimio dokumentarni film "Monterey Pop") koji se održao pred 50.000 posjetitelja. Uz Hendrixa na festivalu su nastupili: The Who, Otis Redding, The Byrds, Greatful Dead, Jefferson Airplane, Big Brother & The Holding Company, The Mamas & the Papas, Canned Heat...

Svojim odličnim nastupom i žrtvovanjem gitare Hendrix se pokazao kao najkreativniji gitarist, što se moglo vidjeti i na debi albumu "Are You Expirienced?", koji je došao na drugo mjesto britanske top liste, a nakon festivala i na peto mjesto američke top ljestvice. Jimi se koristio isprekidanim rifovima, rasturajućim feedbackom i srceparajućim wah-wah pedelama, svirajući svoj Fender Stratocaster iza leđa i iza vrata, pa čak i zubima svojim je showom privukao i mnoge poznate glazbenike (Eric Clapton, Jeff Beck,...) na svoje svirke.

Zbog međusobnog neslaganja 1969. sastav se razilazi, a Hendrix se vraća u Ameriku. Nakon povratka svira po festivalima od kojih je zasigurno najvažniji Woodstock, do tada najveći festival gdje je i premijerno odsvirao američku himnu – "Star Spangled Banner", pred više od 400.000 ljudi.

Zbog prekomjerene doze tableta za spavanje i vina 18. rujna 1970. u hotelu Samarkand u Londonu, gdje je odsjeo s djevojkom Monikom Danneman, umire jedna od najvećih ikona rock glazbe. U 27. godini života umro je ležeći pokraj djevojke koja, da je bila budna, možda je mogla spasiti njegov život.

Britanski mediji su 2009. godine ponovno razbuktali da je Hendrix ubijen od strane svog tadašnjeg menadžera Michaela Jefferya, koji se umorstvom Hendrixa (uz pomoć ubojite kombinacije boce vina i tableta za spavanje) spasio od bankrota.

Posljednje riječi Jimi Hendrixa koje je napisao noć prije smrti: "The Story Of Life Is Quicker Then The Wink Of An Eye The Story Of Love Is Hello Goodbye Untill We Meet Again".

Jimi Hendrix je sahranjen na Grenwood Memorial Cemetery u Rentonu, predgrađu Seattlea.