Kako je svirao jedan od ljubimaca jugoslavenske glazbene scene

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vladimir (Vlada) Divljan uvijek je glasio kao intelektualac u novom glazbenom valu. Pjesme Idola s mini albuma 'VIS Idoli' ostale njihovim zaštitnim znakom, a ovaj glazbenik bio je više od trendovske pojave, puno više.

Vlada Divljan rođen je 10. svibnja 1958. godine u Beogradu, gdje je i započeo muzičku karijeru.

Karijeru je započeo 1976. u beogradskom jazz rock sastavu Merilin (poslije Zvuk ulice).

Divljan je izgradio ugled rafiniranog autora ukorijenjenog u pop-glazbi 1960-ih, temeljnoj estetici rock and rolla i novovalnim strujanjima.

Te osobine ističu se i tijekom solo karijere.

Izvornu postavu Idola činili su školski prijatelji Vladimir Divljan (gitara, vokal), Srđan Šaper (sintesajzer, udaraljke, vokal), Zdenko Kolar (bas-gitara), Boža Jovanović (bubnjevi) i Nebojša Krstić (udaraljke). Godine 1980. predstavili su se zapaženim singlom 'Retko te viđam sa devojkama', ali nakon toga došlo je do znakovitog zaokreta u njegovom pristupu glazbi.

Album 'Paket aranžman' (zajedno s Električnim orgazmom i sastavom Šarlo akrobata) omogućio im je na neki način proboj na glazbenu scenu.

Gledano s današnje vremenske distance, pjesme kao što su 'Maljčiki', 'Dok dobuje kiša', 'Malena', 'Zašto su danas devojke ljute' ili pak 'Devojko mala' (album VIS Idoli) ostale su klasicima jednog vremena.

Nakon raspada Idola Vlada Divljan izgradio je uspješnu samostalnu karijeru.

Samostalno je debitirao 1988. žanrovski heterogenim ostvarenjem Tajni život A. P. Šandorova (instrumentalna glazba, pop-balade, semplirani fragmenti u hitu 'Patuljci', jazz u temi 'Ništa da znam'), snimljenim u suradnji s klasično obrazovanim pijanistom Aleksandrom Šandorovim.

Napisao je glazbu za televizijsku seriju Čovek u srebrnoj jakni (1987) Petra Jakonića. Sa Srđanom Gojkovićem i Dušanom Kojićem sudjeluje u filmskome omnibusu Kako je propao rokenrol (1989) te, s Gojkovićem, u predstavi Rokenrol za decu (1989).

Godine 1990. potpisuje album Rokenrol bukvar. Iduće godine objavljuje LP Lutka koja kaže ne i surađuje na filmu Crni bombarder Darka Bajića (album izlazi 1992).

Početkom 1990-ih seli se u Australiju, gdje radi na radiju, sklada glazbu za televizijske filmove te, od 1996., studira na Odsjeku za zvuk Australske akademije za film, televiziju i radio u Sydneyu. Retrospektivni koncertni album Odbrana i zaštita (1996) sadrži prearanžirane inačice skladbi iz opusa Idola i samostalne karijere.

Nakon povratka u Beograd (1997) intenzivnije nastavlja s glazbenom karijerom, sklada glazbu za film Tri palme za dve bitange i ribicu (1998) Radivoja Andrića i održava koncertne nastupe sa sastavom Old Stars Band, s kojim je snimio studijski pop-album Sve laži sveta (2000).

Ambiciozno izdanje Vlada Divljan Presents: Die Tonzentrale (2003) zahvaća najšire područje njegovih interesa, sintetizirajući elemente elektroničke, blues i pop-glazbe.

Od srpnja 1999. godine živio je i radio u Beču, gdje je, nakon višegodišnje borbe s tumorom, prminuo 4. ožujka 2015. godine.

"Svi mi koji se bаvimo šou-biznisom nа izvjestаn nаčin smo egzibicionisti. To je vjerojаtno neki nerv u ljudimа koji imаju nešto reći drugimа", kazao je jednom prilikom.

Divljan nije bio samo još jedan sa gitarom, bio je pojava koja mijenja glazbu, unaprjeđuje ono čime se bavi.