Tri sata skakanja na koncertima
Legendarni Čola otkrio tajnu vječne mladosti
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Zdravko Čolić održao je još jedan u nizu rasprodanih koncerata u Koprivnici, nakon kojeg je otkrio kakav je to osjećaj nakon više od 40 godina karijere, je li mu to normalno ili je uzbuđen svaki put.
"Svaki put je iznova! Za profesionalce i ljude koji imaju dug staž, to je stvarno nešto što je uvijek iznova, ali s obavezom prema publici da budeš na nekom nivou i da imaš taj neki profesionalni odnos, osim ljubavi koja nas veže", izjavio je Zdravko.
Marljivost
Što stariji, to je Zdravko na pozornici sve mlađi. Otkrio je tajnu kako tri sata pjeva i skače, prenosi Showbuzz.hr.
"Ne znam iskreno, sve je u Božjim rukama. Publika je ta koja je inspiracija najveća, a čovjek kada se bavi nekim poslom dok to može raditi, treba raditi. Umjetnost nije kao kad se baviš raznim poslovima, završio si ekonomski fakultet, pravni ili neki drugi, ovo je nešto što veže. Ja sam završio ekonomiju, nikad nisam radio u ekonomiji jer sam krenuo u estradne vode, takozvane umjetničke pa je to nešto što čovjek ne može tako lako objasniti", zaključio je.
Zdravko se za svaki koncert priprema pshički, ali i fizički, marljivo trenira na tjednoj bazi.
"Ne forsiram nešto, to su neke lijepe šetnje, istezanja, vježbe oblikovanja, manje više aerobne vježbe, plivanje kad je ljeto u pitanju. Ali te neke aerobne vježbe, mislim da je kretanje najvažnije u svakom slučaju, šetanje i planiranje su moja preporuka za sve koji imaju vremena za to", preporučio je Zdravko.
Novi hit
Njegova nova pjesma "Sto dukata" je od nedavno vani, a riječ je o još jednoj emotivnoj stvari.
"Dopao mi se taj tekst, kao malo u nekoj narodnoj pjesmi, dao bih sto dukata da me zoveš imenom, a da bih tisuću da mi se vratiš! To jedna emotivna pjesma u ovom vremenu u kojem živimo zadnjih nekoliko godina", zaključio je.
Zdravko je prije nekoliko dana objavio i jednu fotografiju iz mladosti, dok je bio u vojsci, a u komentarima su se javili ljudi koji su ga kao velku zvijezdu znali čekati ispred kasarne.
"Nisam ja, možda je netko drugi! Pa i ljudi s kojima sam bio u vojsci, pa ugledam to sa iznenađenjem. To kada su me čekali je bilo baš poslije velikih koncerata, bilo je zanimljivih slučajeva. Mnogo pisama mi je dolazilo!", prisjetio se Zdravko.
