Jimmy Page
Legendarni rock gitarist i autor navršio 80 godina života
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Jimmy Page, britanski gitarist i glazbeni producent, rođen je na današnji dan prije 80 godina, 9 siječnja 1944. u Hestonu kraj Londona.
Bio je član rock sastava The Yardbirds prije osnivanja engleskog rock sastava Led Zeppelin. Godine 2003., magazin Rolling Stone mu je dao 3. mjesto među 100 gitarista svih vremena.
Također je i ušao u Rock and Roll Hall of Fame dvaput - kao član The Yardbirdsa i kao član Led Zeppelina.
Dok je imao 12 godina, James Patrick "Jimmy" Page se sa svojim roditeljima preselio u Feltham, gradić nedaleko od Londona, i onda kasnije u Epsom, još jedan gradić nedaleko od Londona. Kad se doselio u tu kuću, Page je pronašao gitaru koju je odmah počeo svirati. Išao je na tečajeve gitare, no većinom je učio sam.
Uzori i prvi nastupi
Uzori su mu bili Scotty Moore i James Burton koji su svirali na albumima Elvisa Presleya. Pjesma "Baby Let's Play House" Elvisa Presleya je, kako Page kaže, bila njegova inspiracija da počne svirati gitaru.
Kad je imao 13 godina, pojavio se na engleskoj nacionalnoj televiziji BBC sa skiffle kvartetom i pjesmom "Mama Don't Want to Skiffle Anymore" i "In them Ol' Cottonfields", poznatu pjesmu blues glazbenika Lead Belly.
Kasnije je Page napustio školu da se posveti glazbi. U početku mu je bilo teško naći s kim će svirati, a i sam je izjavio da je "svirao u mnogim grupama, zapravo, onim koje su mogle održati koncert".
Na jednom koncertu vidio ga je i Neil Christian, frontmen sastava Crusaders, te ga pozvao da svira s njim. Page je prihvatio, i s njima je svirao dvije godine, no onda je morao prestati jer je dobio mononukleozu.
Tijekom liječenja Page je stavio svoju glazbenu karijeru na čekanje, te se posvetio slikanju. Upisao je koledž likovnih umjetnosti u Surreyu.
Popularan kao session gitarist
Kao učenik, Page je često nastupao u klubu Marquee, sa sastavima kao što su Cyril Davies' All Stars, Alexis Corner's Blues Incorporated i s poznatim gitaristima kao što su Jeff Beck i Eric Clapton. Postao je popularan kao session gitarist.
Njegov prvi angažman bio je kod pjesme "Diamonds", koju su izvodili Jet Harris i Tony Meehan, a ta pjesma je u ranoj 1963. došla na prvo mjesto singlova u Velikoj Britaniji.
Njegov pseudonim kao studio gitarist je bio "Lil' Jim Pea", a katkad je bio i zamjenski gitarist na koncertima, u slučaju da se nešto dogodi gitaristu toga sastava.
Njegovi angažmani su bili dosta učestali, sam Page je izjavio kako je znalo biti i 15 angažmana na tjedan, pa je tako postao i najtraženiji gitarist u Velikoj Britaniji.
Njegovi angažmani su uključivali i Rolling Stonese, Van Morrisona i Brendu Lee.
Doba u Yardbirdsima
Pageu je 1964. bilo ponuđeno da uđe umjesto Erica Claptona u Yardbirdse, no on je to odbio. Kad je Clapton konačno istupio iz Yardbirdsa, još jednom mu je bilo ponuđeno mjesto gitarista, no on je to odbio, jer je još uvijek bio tražen kao session gitarist, a i nije mogao ići na turneje jer se još nije potpuno oporavio od mononukleoze.
Zato je predložio svoga prijatelja Jeffa Becka. Page, je zajedno s njim, basistom Johnom Paulom Jonesom, klavijaturistom Nickyem Hopkinsom, bubnjarom grupe The Who, Keithom Moonom i basistom Johnom Entwistleom snimio pjesmu "Beck's Bolero".
Htjeli su tako osnovati grupu, no nisu uspjeli. Keith Moon je komentirao da će s takvom glazbom pasti kao "olovni balon", eng. "Led Zeppelin", a od tog izraza je došlo i ime grupe u kojoj je Page stekao svjetsku slavu.
U međuvremenu, Paul Samwell-Smith, koji je došao umjesto Claptona, napustio je Yardbirdse, pa sad grupa ponovno zove Pagea, koji sad prihvaća svirati s njima, pa je sad solo gitaru svirao s Jeffom Beckom.
U početku, on je svirao bas, no na to mjesto je došao Chris Dreja. Beck je, u međuvremenu, otišao iz grupe, a njihov zvuk je postao puno jači i eksperimentalniji, nego u studiju. Od tih koncerata, Page je preuzeo sviranje pjesme "Dazed and Confused" s violinskim gudalom.
Vokalist Keith Relf i bubnjar Jim McCarty napuštaju sastav, no Page je htio završiti turneju u Skandinaviji. Zato je 1968. pozvao vokalista Roberta Planta i bubnjara Johna Bonhama, a pridružio im se i John Paul Jones, koji im se htio pridružiti duže vrijeme.
Peter Grant, njihov glazbeni menadžer, predložio im je da ime promijene u Led Zeppelin, kako ih je u šali nazvao Keith Moon.
S Led Zeppelinom u legendu
Led Zeppelin je postao jedan od najpopularnijih sastava na svijetu; svaki od njihovih 9 albuma je dosegao Billboardovih Top 10 albuma, a čak 6 ih je doseglo prvo mjesto.
Njihov zvuk bio je uglavnom Pageov produkt glazbene produkcije i njegovog doprinosa kao glazbenika. Njihov stil je potjecao iz različitih uzora; od skifflea do engleske narodne glazbe, a postali su i tvorci heavy metala i hard rocka, koji su kasnije preuzeli mnogi drugi sastavi.
Iako su u početku bili komercijalno i kritički uspješni, popularnost im se počela smanjivati u kasnim 1970-ima, zbog osobnih problema članova, a grupa se ugasila 1980. nakon smrti Johna Bonhama.
Page nakon Zeppelina
Page je bio teško pogođen smrću Bonhama, te nije htio ni dodirnuti gitaru.
No ubrzo se vraća u glazbene vode. Nastupio je na koncertu Jeffa Becka 1981. a započelo je i osnivanje novog sastava s Chrisom Squireom, basistom, i Alanom Whiteom, bubnjarom sastava Yes.
Ime sastava bilo je XYZ, no sve što su učinili zajedno bilo je tek nekoliko proba. XYZ nije dugo zaživio. Page se kasnije pridružuje sastavu Yes, 1984. na koncertu u Njemačkoj. 1982. Page je počeo raditi s redateljem filma "Death Wish II", kako bi napravio glazbu za taj film. Tri godine kasnije napisao je glazbu i za njegov treći nastavak.
Godine 1983. Page se pojavio na ARMS, koja je bila serija humanitarnih koncerata za istraživanje multiple skleroze, gdje je uglavnom svirao glazbu iz filma "Death Wish II", no također je svirao i instrumentalnu verziju "Stairway to Heaven".
Govori se da je tada Page rekao prijateljima da je gotov s heroinom, s kojim se borio tijekom 7 godina ovisnosti.
Prvo ponovno okupljanje Led Zeppelina je započelo 1985. na Live Aidu, na jednom od dva velika humanitarna koncerta. Umjesto preminulog Bonhama, bubnjeve su svirali Phil Collins iz grupe Genesis i Tony Thompson iz grupe The Power Station. Page je bio prilično razočaran koncertom, i svojom gitarom, koja nije bila uštimana.
Ponovno su se okupili 1988. na 40-godišnjici osnovanja diskografske kuće Atlantic Records, no ni taj koncert nije izazvao preveliku oduševljenost kod članova sastava. Štoviše, bili su razočarani njim, baš kao i kod Live Aid koncerta.
Jimmy Page je 1990. s Robertom Plantom nastupio na humanitarnom koncertu u Knebworthu, a još su i svirali skupa na vjenčanju sina Johna Bonhama, Jasona.
