Hoćemo još!
MOJ Fest – Prvi mačići koji se ne bacaju u vodu
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Usudio se netko i zaplesati ali su svi pred Hrvatskim domom hercega Stjepana Kosače plesali duhom slušajući zvukove koji se rijetko mogu čuti u Mostaru.
Prvi mačići
Prvi mostarski jazz festival, MOJ Fest, nisu mačići koje treba baciti u vodu. Festival je to koji je sudeći po reakcijama publike bacio sjeme na plodno tlo kojem nedostaje ovakvih vrsta nota i koji bi, uz malo više sluha, mogao mostarsku pozornicu staviti pod svjetla ozbiljnih regionalnih jazz susreta.
Na mostarskoj su se pozornici u dvije prevruće večeri izmijenila velika imena.
Bigesty jazz sekstet, oformljen za veliko otvaranje festivala, čine zvučni i nagrađivani glazbenici. Čine ga Zvjezdan Ružić, jedan od najboljih jazz pijanista u Hrvatskoj, saksofonist Vojkan Jocić nagrađen Porinom, Miron Hauser, koji je nastupao s Jinximsa i Cibismom a sad je stalni član Jazz orkestra Hrvatske radiotelevizije. Gitarom je oduševio Bruno Mičetić bez kojeg se teško može zamisliti bilo koji jazz događaj u regiji. Slovenac Miha Koren bio je na kontrabasu, a na bubnjevima jedan od najtraženijih bubnjara europske jazz scene - Vladimir Kostadinović.
Srce
Festival je zatvorio Jonathan Kreisberg čiji su trio činili Kostadinović na bubnju i Marko Churnchetz, jedno od najzvučnijih slovenskih jazz imena s njujorškom adresom na orguljama.
Kreisberg, jazzer iz New Yorka iza sebe ima bogatu jazz priču te je jedan od cjenjenijih jazz predavača koji u svojoj biografiji ima ogroman broj nastupa diljem svijeta. Kritičari kažu kako njegovo ''sviranje i skladanje u stvari tumači priču'' te da ''njegove zavidne tehničke i intelektualne mogućnosti nikada ne blijede, nego služe kao agenda njegovog srca''. A oni, koji su bili na MOJ Festu, uvjerili su se koliko je tu srca bilo.
Dvije večeri festivala, a odmah se može reći da ih je trebalo biti još više, spustile su jazz note među publiku koja je došla s namjerom i među one slučajne prolaznike koji su zastali i ostali pred Kosačom omamljeni glazbom.
MOJ Fest je, dakle, u Mostar doveo priču koja se dugo čekala. Za jazz treba imati sluha a sluha trebaju imati više koji mogu učiniti da MOJ Fest bude jedna velika mostarska priča jer smo se naslušali lijepih mostarskih priča koje su nakon početnog elana posrnule.
Dobrodošla promjena
Sudeći po entuzijazmu organizatora Marka Jakovljevića, po reakciji publike i pozitivne energije koja je nadjačala mostarsku vrućinu, priča je to koja će imati sretan nastavak. A on se, iako je festival tek ugasio svoja svjetla, već čeka.
Događaji koji će Mostaru i njegovim gostima nuditi nešto drugačije su prijeko potrebni u ponudi grada.
Sad je samo da oni koji mogu omogućiti da to postane veća priča shvate koliko je promjena dobrodošla i kako se uz malo truda Mostar može staviti na popis svjetskih jazz pozornica.