Mozart - Sinonim za božanski dar i genijalnost

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Veliki skladatelj Wolfgang Amadeus Mozart rođen je na današnji danm 27. siječnja 1756. u Salzburgu.

Jedan od trojice glavnih predstavnika bečke klasike. Čini se da je opće i glazbeno obrazovanje dobio od oca Leopolda.

Izraziti glazbeni talent pokazao je zarana: počeo je skladati kao petogodišnjak, a godinu dana poslije je, sa sestrom Nannerl (Maria Anna), svirao čembalo pred bavarskim knezom izbornikom u Münchenu i pred caricom Marijom Terezijom u Beču.

Niz turneja toga "čuda od djeteta" započeo je 1763 (Francuska, Engleska, Danska, Nizozemska, Švicarska, Njemačka). U dobi od 13 godina Mozart je već stekao ugled i kao skladatelj i kao interpret.

Potkraj 1769. s ocem se prvi put uputio u Italiju (sve do Napulja), gdje je – kao i na ranijim turnejama – nastupao na plemićkim dvorovima i pred papom, skladao simfonije, komorne skladbe, opere (često i po narudžbi), prisustvovao opernim i koncertnim izvedbama, upijajući stilske značajke glazbi pojedinih sredina.

Već 1772. Mozart je stupio u trajnu službu na dvoru biskupa Colloreda u Salzburgu kao koncertni majstor; u to je doba skladao pretežno vokalna crkvena djela, ali je slovio i kao najznačajniji skladatelj instrumentalne svjetovne glazbe.

Nezadovoljan svojim položajem i glazbenim ozračjem, 1777. je zatražio razrješenje dužnosti i otputovao s namjerom da nađe novo zaposlenje u povoljnijoj glazbenoj sredini (posebice u Mannheimu), no od početka 1779. ponovno se zaposlio u Salzburgu kao dvorski orguljaš, izvoditelj i skladatelj, ali je u ljeto 1781. prekinuo službu.

Prvi samostalni pijanistički nastup u Beču 1782. obilježio je početak njegova doživotnoga djelovanja u habsburškoj carskoj prijestolnici. Njegovo je najznačajnije djelo toga razdoblja Singspiel (komična opera na njemački tekst s govorenim dijalozima i pjevanim arijama) Otmica iz saraja (Die Entführung aus dem Serail), izvedena 1782. s velikim uspjehom.

Ubrzo nakon premijere oženio se Constanzom Weber. Razdoblje 1784–88. bilo je najuspješnije: uz skladanje (glasovirski koncerti, komorne skladbe, arije) često je nastupao, ili na javnim koncertima ili u plemićkim salonima, te privatno podučavao; bečki su nakladnici redovito tiskali njegova djela, a tada je započeo uspješnu suradnju s libretistom Lorenzom Da Ponteom, koja je 1786. rezultirala izvedbom opere buffe Figarov pir (Le nozze di Figaro) u Beču, a ubrzo s velikim uspjehom i u Pragu.

Po narudžbi praške Opere godinu dana poslije praizvedena je opera Don Giovanni.

Nakon očeve smrti (1787), zahvaljujući nemaru vezanom uz financije, unatoč stalnomu prihodu od posla dvorskoga komornoga glazbenika (od 1788), započinje nestabilno razdoblje – česte selidbe, dugovi, nezadovoljstvo povremenim slabijim uspjesima – u kojem su mu pomagali mnogi prijatelji i ljubitelji glazbe, poput mecene Gottfrieda van Swietena.

Ipak, posljednje su mu godine bile uspješne: zadnja turneja 1789 (po Njemačkoj), te izvedbe opere buffe Così fan tutte (1790) i posljednje opere Titovo milosrđe (La clemenza di Tito) za prašku krunidbu Leopolda II. (1791).

Povremeno je skladao i za susrete masonske lože, kojoj se priključio 1784. Neke masonske ideale izrazio je u Singspielu Čarobna frula (Die Zauberflöte), koju je praizvela glumačka družina Emanuela Schickanedera 1791.

Ubrzo je dobio narudžbu grofa Walsegga da sklada Requiem za njegovu nedavno preminulu suprugu, no prije završetka djela shrvala ga je bolest. Prema njegovim skicama misu je dovršio Franz Xaver Süssmayr.

Mozart je umro 5. prosinca 1791. u Beču, očito u velikom siromaštvu jer je sahranjen u zajedničkom grobu siromaha tako da se do dana današnjeg ne zna njegovo grobno mjesto.

OPŠIRNIJE