Prijatelji stari, gdje ste: Danas je rođendan glazbene dive

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Glazbena diva Tereza Kesovija 3. listopada slavi rođendan, a iza nje je grandiozna karijera kakvoj nema premca na hrvatskoj glazbenoj sceni, ali i šire.

"Da nije Tereze Kesovije, diskografija, koncertna aktivnost, kulturna politika, pa čak ni tehnologija na ovim prostorima ne bi bila ovakva kakvu je danas poznajemo. Zbog nje su se kupovali prvi televizori EI Niša, kako bi ljubitelji njezinoga glasa mogli vidjeti Terezu na rijetkim zabavno glazbenim emisijama ili prijenosima festivala jedinoga TV programa", napisali su ljudi iz Croatia recordsa.

I da se ništa više ne doda, bilo bi dovoljno. Ali, o Terezi Kesoviji uvijek se ima što napisati.

Tereza  je u više navrata bez problema rasprodavala nastupe u uglednim dvoranama Bobino i L’Olympia, objavljujući svoje LP ploče u zlatnim nakladama mnogo prije ostalih.

Pjevala je u Olympiji zajedno s Georgesom Brassensom, Jacquesom Brelom i Johnnyjem Hallydayem. Jedna je od rijetkih izvođačica koja je na Eurosongu nastupila za dvije zemlje – za Monako i za Jugoslaviju.

Na Pjesmi Eurovozije 1966. godine kao predstavnica Kneževine Monako je s pjesmom "Bien plus fort" sa 0 bodova dijelila posljednje (17.) mjesto s Italijom, a 1972. godine, kad predstavlja i Jugoslaviju s pjesmom "Muzika i ti", osvaja 9. mjesto.

Rasprodavala je koncerte ne samo u Francuskoj, nego i u Sovjetskom Savezu, Španjolskoj, Kanadi, Rumunjskoj, Peruu, Brazilu, Meksiku, SAD-u, stigla je i do Teherana i Bejruta. Objavila je hit-album s Mirom Ungarom na njemačkom jeziku. I sve to samo u šezdesetima.

Kasnije fokusiranje na domicilno tržište nije poremetilo njezin zvjezdani status u Francuskoj – ondje je 2007. održala novi trijumfalan koncert u L’Olympiji, a 2002. godine je veliki Michel Legrand bio njezin gost na nastupu u Dubrovniku.

Rođena je kao Ana Kesovija 3. listopada 1938. godine u Dubrovniku, na Dan sv. Tereze, pa joj je pridodano i to ime.

Tereza je svirajući flautu u srednjoj glazbenoj školi u Dubrovniku ostvarila 1958. pobjedu na natjecanju mladih glazbenika u Ljubljani što joj je otvorilo vrata zagrebačkog Konzervatorija.

Tijekom ljeta 1959. povremeno nastupa kao pjevačica Dubrovačkih trubadura, a te godine prijavljuje se u zagrebačkom Varijetu na priredbu Prvi pljesak. Godinu dana kasnije je na Beogradskom proleću debitirala s pjesmom Sviđaš mi se.

Na Opatiji ‘61 pjevala je pjesme Plavi nokturno (u alternaciji sa Senkom Veletanlić) i Oči (u alternaciji s Gabi Novak); druga skladba osvojila je prvu nagradu stručnog žirija i tako je počela nezaustavljiva niska uspjeha Tereze Kesovije, niska koja traje do danas, podsjećaju njezini izdavači iz Croatia recordsa.

Tijekom karijere, koja traje preko 45 godina, Tereza je nastupala na svim domaćim festivalima, gdje je bila i nagrađivana. S festivala u Splitu, Opatiji, Zagrebu, Sarajevu i Beogradu publika je pamti po pjesmama autora: Zdenko Runjić, Nikica Kalogjera, Arsen Dedić, Kemal Monteno, Đelo Jusić, Stipica Kalogjera, Andrej Baša i drugih.

Osim kolekcije domaćih i inozemnih singlova, Tereza Kesovija počinje nizati i izvrsne albume, a 1976. album Stare ljubavi snimila je u studiju Abbey Road u Londonu.

Od 1974. do 1979. šest godina zaredom Tereza Kesovija bila je proglašavana za najbolju pjevačicu bivše Jugoslavije.

Pobjede na festivalima, zlatne i platinaste naklade singlova i albuma, rasprodani koncerti svugdje gdje nastupa i ugled na svim razinama definitivno je ustoličio Terezu kao jednu od ikona suvremene europske glazbe.

Francuska karijera počinje još 1965., kad pjeva "Larinu pjesmu" (La Chanson de Lara) iz filma Doktor Živago. Za svoga boravka u Francuskoj Tereza surađuje s poznatim zvijezdama kao što su Serge Lama, Tino Rossi, Gilbert Bécaud i Rita Pavone.

Vrhunac je njen solistički koncert u pariškoj Olympiji održan 1988. godine.

Poslije 19 godina, 16. studenog 2007., Tereza je održala trijumfalan povratnički koncert u Olympiji.

Tereza je napisala i dvije uspješne autobiografske knjige i to Libertas (izdavač Mirta) 1994. te To sam ja (Večernji list) iz 2014. godine.

Za svoj umjetnički rad Tereza je nekoliko puta bila nagrađivana prestižnim društvenim nagradama, među kojima su i Nagrada Vlaho Paljetak 1977., te Nagrada Đeki Srbljenović za poseban doprinos Splitskom festivalu 2000.

Godine 1999., Tereza je odlikovana i proglašena Vitezom Visokog odličja za doprinose u kulturi (Chevalier des Arts et Lettres), koju dodjeljuje predsjednik Republike Francuske, a ubrzo potom uručena joj je i Zlatna povelja humanizma.

Tereza nastupa i na velikim koncertima UNICEF-a, prilikom kojih je upoznala i brojne zvijezde poput Charlieja Chaplina, Richarda Burtona i Petera Ustinova.

Dobitnica je nagrade Porin za životno djelo 2009. Iste godine dobiva i nagradu grada Dubrovnika za životno djelo. Nagradu Porin dobiva i 2017. za najbolji album zabavne glazbe u prethodnoj godini za Oči duše u izdanju Dallas Recordsa.