Prije 190 godina rođen je utemeljitelj Hrvatske opere

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 190 godina, 3. kolovoza 1892. u Rijeci je rođen Ivan Zajc, najznačajniji hrvatski glazbenik u posljednjoj trećini XIX. stoljeća.

Utemeljitelj je hrvatske opere kao umjetničke ustanove, a opernu umjetnost u Hrvatskoj obogatio je i u stvaralačkom smislu.

Ivan Dragutin Stjepan Zajc, znan kao Ivan pl. (plemeniti) Zajc, rođen je i odrastao u glazbeničkoj obitelji (sin Ivana Zajca st.), gdje je dobio prvu glazbenu naobrazbu. Zajc je bio češkog podrijetla, njegov otac Jan Nepomuk Zajitz (ili Johann Zaytz od Zagicza), vojni kapelnik i skladatelj, rođen je 1800. godine u Domašinu (Češka). 

Doselivši se 1830. godine s 45. pješadijskom pukovnijom baruna Mayera von Heldenfelda, sa suprugom, kao vojni kapelnik u Rijeku, Johann Zajc ovdje je razvio znatnu glazbenu djelatnost u okviru glazbenog društva, škole u sklopu društva i u kazalištu.

Iako mu je Ivanu Zajcu mlađem bila namijenjena pravnička karijera, potpuno se posvetio glazbi. Nakon završenoga glazbenog obrazovanja na gradskoj glazbenoj školi u Rijeci, briljantno je položio prijamni ispit i započeo studij kompozicije na Konzervatoriju u Milanu (1850–55).

Već za studija izvedeno mu je nekoliko djela, a na kraju su pitomci Konzervatorija s uspjehom četiri puta izveli njegovu operu (lirsku dramu) Tirolkinja (La Tirolese), a sam je Zajc sudjelovao u izvedbi kao koncertni majstor i dirigent.

Okončao je studij kompozicije odličnim uspjehom, iako nije diplomirao, te se vratio u Rijeku, gdje ga je čekalo zaposlenje nastavnika gudaćih glazbala u školi i kazališnoga dirigenta.

Uz to je i sustavno skladao, ne samo komornu i orkestralnu glazbu nego i opere: osim Adelije i Mesinske nevjeste (La sposa di Messina, obje neizvedene) te niza nedovršenih opernih ulomaka, skladateljski dotjerano i zrelo djelo Amelia, ili Razbojnik (Amelia, ossia il Banditto) prema F. Schilleru, izvedeno je u riječkome kazalištu 1860.

Ipak, zbog želje za proširivanjem skladateljskih vidika otišao je 1862. s obitelji u Beč, gdje je, uz pomoć Franza von Suppéa, rodonačelnika bečke operete, započeo karijeru kao skladatelj u tome žanru. Uz to je neko vrijeme djelovao kao pedagog u opernom institutu Polyhymnia, a katkad i sam dirigirao izvedbama svojih djela.

U punih sedam godina bečkoga boravka skladao je, izveo, a djelomice i objavio osamdesetak skladbi, među kojima uglavnom komorna djela (kvadrilje, polke i koračnice za glasovir, vokalno-instrumentalne skladbe na hrvatske, njemačke i talijanske tekstove), te komične opere i operete (ukupno dvanaest), izvedene u bečkim kazalištima u predgrađu (Carltheater, Harmonietheater i Theater an der Wien).

Godine 1866. s velikim je uspjehom izveden zbor U boj! na tekst Franje Markovića, koji je deset godina poslije uklopio u operu Nikola Šubić Zrinjski. Nakon imenovanja počasnim članom Hrvatskoga glazbenog zavoda (1867), započeli su pregovori o Zajčevu dolasku u Zagreb, što je i ostvareno u siječnju 1870., kada je došao na mjesto ravnatelja novoosnovane Opere Hrvatskoga narodnoga kazališta i Hrvatskoga glazbenog zavoda.

Novu je opernu scenu otvorio svojom operom Mislav (1870), a nacionalnu povijesnu trilogiju nastavio je operama Ban Leget (1872) i Nikola Šubić Zrinjski (1876), nakon čega se okrenuo vedrijim temama u operama i operetama (npr. Lizinka, Zlatka, Pan Tvardovski i dr.).

Uz to je na zagrebačku opernu scenu do 1889. postavio gotovo 90 opera (prije svega G. Verdija, potom G. Donizettija, G. Meyerbeera i dr.) i opereta (nekoliko vlastitih, zatim F. von Suppéa, J. Offenbacha i dr.).

Nakon 1890. potpuno se posvetio pedagogiji i komponiranju, a tek je povremeno svirao i u komornim ansamblima.

OPŠIRNIJE