Prije 20 godina otišla je najmarkantnija heroina jugoslavenskog rocka

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Margita Magi Stefanović, 'žena dječak' jugoslavenskog novog vala, preminula je na današnji dan prije 20 godina, 18. rujna 2002. u Beogradu.

Za mnoge najveća heroina jugoslavenskog rocka, rođena je 1. travnja 1959. godine u Beogradu, a srednju glazbenu školu završila je u klasi s Ivom Pogorelićem.

Margita upisuje arhitekturu, koju završava iste godine kada je osnovan bend Katarina II. Kao studentica osvaja treću nagradu na međunarodnom natječaju u Japanu za rad na temu uređenja crnogorskog sela Reževići. Istodobno važi i za jednu od najtalentiranijih klasičnih pijanistica.

Mnogi će se složiti da joj je pridruživanje bendu zasigurno bila prekretnica koja joj je promijenila životni put.

"Tada su mi se događale sve lijepe stvari u životu – putovanja, ljubavi… Jednog dana, vraćajući se kući avionom, gledala sam oblake ispod sebe i mislila da ću u životu ili tako lijepo živjeti i lagati se, ili se neću lagati. Izabrala sam ovu drugu opciju", kazala je jednom Magi.

U proljeće 1982. godine upoznaje Milana Mladenovića, čiju molbu da se pridruži bendu prvotno odbija i odlazi na tromjesečno putovanje Južnom Amerikom, ali kasnije pristaje i svira klavijature sve do raspada benda.

Grupa je nastala kada su Mladenović i Dragomir Mihajlović Gagi, inače Margitin rođak, nakon raspada grupe Šarlo Akrobata odlučili osnovati novu i nazvati je Katarina II. Pridružili su im se i Bojan Pečar na bas gitari te Ivan Vdović VD na bubnjevima.

Početkom 1984. izdali su prvi album. Nedugo zatim, VD napušta grupu, Gagi odlazi u vojsku, a na mjesto bubnjara dolazi Ivan Fece Firči.

U takvom sastavu kreću na svoju prvu jugoslavensku turneju te ubrzo mijenjaju naziv u Ekatarina Velika, kasnije poznat i po skraćenici EKV. Godine 1985. objavljuju album 'Ekatarina Velika', godinu dana kasnije 'S’ vetrom uz lice', na kojem su se nalazile legendarne pjesme Ti si sav moj bol i Kao da je bilo nekad, a nakon njega slijedi 'Ljubav' (1987.), album koji odražava, kažu kritičari, "atmosferu uzmemirenosti i depresije, posebno u pjesmi Tonemo".

Vrhunac popularnosti ostvaruju 1989. s epitetom grupe godine i albumom gotovo proročanskog naziva 'Samo par godina za nas'. Narednih godina izdaju još dva albuma, 'Dum dum' i 'Neko nas posmatra'.

Pokušaji ponovnog okupljanja nikada nisu realizirani. Naime, godine 1992. umire Vdović, 1994. Mladenović, a 2002. Magi.

Nakon raspada Ekatarine Velike nastavlja se baviti glazbom. S nekoliko beogradskih glazbenika krajem 1994. godine osniva sastav Kurajberi koji uglavnom izvodi obrade stranih i domaćih hitova po beogradskim klubovima.

Godine 1995. osniva sastav EQV s glazbenikom Vladimirom Stojićem i izdaje CD Ti si sav moj bol (nazvan po pjesmi Ekatarine Velike) za bečku izdavačku kuću Coop Arts & Crafts Unlimited. Na CD-u se nalazi i tehno obrada istoimene pjesme.

U tom razdoblju nastavlja gostovati i na albumima i koncertima jugoslavenskih sastava i povremeno svira sa sastavima Glisersi, Zion banda i Direktori.

Magi 1996. godine postaje članicom udruženja književnika Ars Antibari, koje objavljuje njezine priče u knjigama 'Izgleda da će jugo' i 'Da li da ti kažem ko te je ubio, Gea?'.

Krajem 1990-ih njezina glazbena aktivnost slabi. Godine 2002. sklada glazbu za predstavu beogradske redateljice Hajdane Baletić 'Kaput mrtvog čoveka' što je i njezino posljednje glazbeni djelo.

Margitina dugotrajna borba s heroinom i njen predosjećaj da će uskoro umrijeti, ostali su zabilježeni u sjećanju ljudi koji su je dobro poznavali. Nakon smrti oca, poznatog redatelja Slavoljuba Stefanovića-Ravassija, Magi prodaje njihov raskošan stan na Slaviji i živi posvuda

Margita Stefanović je posljednje tjedne života provela u beogradskom Centru za smještaj beskućnika, a umrla je na beogradskoj Infektivnoj klinici.

Za Margitu je vezana i urbana legenda o jednom od prvih beogradskih grafita na njenoj zgradi na Slaviji, "Margita je dečak", koji aludira na to da je bila potpuno atipična djevojka tog vremena. Mnogo godina kasnije, grafit je izblijedio, a neki novi klinci napisali su "Prozor mora pasti".

U čast Magi, njena dugogodišnja prijateljica i književnica Lidija Nikolić napisala je opsežnu knjigu 'Osećanja. O. sećanja.', zamišljenu kao ne sasvim tipičnu biografiju koju je pisala više od tri godine.

Magi se u 43. godini života na nekom drugom mjestu pridružila ostatku originalne postave benda i ostvarila njihov davni plan da ponovno budu zajedno.