Prije 75 godina rođen je legendarni Bruce Springsteen

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 75 godina, 23. rujna 1949., rođen je jedan od najvećih glazbenika današnjice – američki kantautor, rock-pjevač i gitarist Bruce Springsteen.

Osvojio je dvadeset nagrada Grammy, uveden je u Kuću slavnih rock and rolla, a 2016. godine je odlikovan Predsjedničkom medaljom slobode. Osim po energičnim višesatnim koncertnim spektaklima, poznat je po britkom jeziku. Za razliku od mnogih kolega, nikad se nije libio reći ono što misli, ma koliko to potencijalno bilo uvredljivo.

Springsteen je rođen i odrastao u Freeholdu, New Jersey. Njegov otac, Douglas Frederick Springsteen, bio vozač autobusa nizozemskog i irskog podrijetla. Njegova majka, Adele Ann Zirilli, radila je na sudu, a roditelji su joj bili imigranti iz Italije. 

Kad je sa sedam godina vidio Elvisa Presleyja u emisiji Eda Sullivana, počeo se sve više zanimati za glazbu. S 13 godina kupio je svoju prvu gitaru za 18 dolara i počeo vježbati s lokalnim gitaristom.

Tex i Marion Vinyard, koji su sponzorirali mlade sastave u gradu, pomogli su mu da postane prvi gitarist sastava The Castiles, a kasnije je postao i pjevač grupe. The Castiles su snimili dvije svoje pjesme i svirali svugdje, pa i u Greenwich Villageu.

Marion Vinyard rekla je jednom kako je povjerovala Springsteenu kad je, kao mladić, rekao da će postići veliki uspjeh. 

Od 1969. do 1971., Springsteen je nastupao po New Jerseyju sa Steveom Van Zandtom, Dannyjem Federicijem i Vinijem Lopezom u sastavu zvanom Child, kasnije preimenovanom u Steel Mill.

Iako je kasnije postao glazbenik svjetskog ugleda, Springsteenovi korijeni odražavali su se u njegovoj glazbi, a on sam često je spominjao "veliku državu New Jersey" na svojim koncertima.

Nadimak The Boss

Springsteen je često bio poznatiji po svom nadimku "The Boss". Premda je prvotno izjavio da mu se ne sviđa - ponekad tako na koncertima u šali zove sam sebe. Nadimak je dobio dok je kao mladić tijekom šezdesetih svirao sa sastavom po klubovima. Na sebe bi uzimao zadatak da naplaćuje gaže za sastav i sam raspodjeljuje novac među članovima. 

Nakon što ga je otkrio glazbeni producent i "lovac na talente" John Hammond, 1973. je objavio uspješne samostalne albume "Greetings from Asbury Park, N.J." i "The Wild, the Innocent & the E Street Shuffle", s utjecajima folk-rocka, soula i rhythm and bluesa.

Zbog pripovjedačkih odlika ranih skladbi, kao što su "Blinded By the Light" i "Itʼs Hard to Be a Saint in the City", proglašen je nasljednikom Boba Dylana. Pratio ga je sastav "E Street Band", čija se postava tijekom godina mijenjala.

Godine 1975. objavljuje album "Born to Run", jedan od vrhunaca cjelokupnog opusa, gdje, nadahnut raskošnim zvukom Phila Spectora, tzv. 'zvučnim zidom', stvara znatno energičnije rock and roll skladbe, kao što su "Jungleland" i "Thunder Road".

Njegova sugestivna izvedba, kao i hrapav bariton, učinili su ga miljenikom publike. 

Imidž originalnog autora

Albumom "Darkness on the Edge of Town", koji odlikuje znatno mračniji ton, progovara o temama bunta i slobode te se poigrava mitemima američke popularne kulture. Kao i u narednim albumima, ovdje je prisutan sloj snažne socijalne osviještenosti za položaj radništva i društvenih autsajdera.

Albumima "Darkness On The Edge Of Town", "The River", "Nebraska", "Tunnel Of Love", "Human Touch", "The Ghost Of Tom Joad", "The Rising", "Devils & Dust", "We Shall Overcome: The Seeger Sessions" i "Working on a Dream" tijekom desetljeća je gradio imidž osebujnog i originalnog kantautora, no vrhunac svjetske popularnosti i komercijalnog uspjeha označio je nosač zvuka iz 1984. godine, čuveni "Born in the U.S.A.". 

Umjesto slave, prezir

"Born in the U.S.A." najprodavaniji je album Brucea Springsteena, a ujedno je riječ o prvom CD-u proizvedenom u Americi za komercijalnu prodaju. Do toga je došlo kad je diskografska kuća CBS Records otvorila vlastitu tvornicu CD-a u Indiani – diskovi su se ranije uvozili iz Japana.

Godine 1984., istoimena antologijska pjesma nije silazila s vrhova top ljestvica. Govori o problemima s kojima su se veterani Vijetnamskog rata susreli nakon povratka u američku svakodnevicu: umjesto herojskog dočeka, dobili su ignoriranje, često i otvoreni prezir okoline.

Na Springsteenov užas, pjesma je godinama pogrešno interpretirana. Ljudi nisu shvaćali – ili nisu željeli shvatiti – da progovara o sramotnom tretmanu veterana u američkom društvu, nego su je tumačili kao patriotsku himnu. 

Jedan od onih koji su se oglušili na smisao pjesme bio je tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan.

Kad je 1984. posjetio Springsteenovu rodnu državu New Yersey, državnik je u svom govoru naglasio da "budućnost Amerike leži u poruci nade koju donosi pjesma talentiranog mladića po imenu Bruce Springsteen", te je dodao kako je njegova zadaća da tu poruku ostvari.

Dva desetljeća kasnije, pjevač je predsjednikov govor komentirao riječima: "Bio je to početak dugogodišnje prakse republikanaca da prisvajaju sve što im zvuči 'američki' za svoje ciljeve, ne razumijevajući narav onoga čime se busaju o prsa. Rekao sam tada i ponovit ću: ta pjesma ne govori o američkom ponosu, nego o vijetnamskoj sramoti!" 

Više o Springsteenu OVDJE