Antonio Vivaldi

'Riđokosi svećenik' barokne glazbe preminuo prije 280 godina

Vivaldi je bio nekonvencionalna, rastrošna i tašta osoba, osjetljiva na kritike. Za života su ga podjednako cijenili i kao violinista virtuoza (u Italiji) i kao skladatelja, osobito u Njemačkoj (J. Mattheson, J. S. Bach i dr.).
Kultura / Glazba | 28. 07. 2021. u 11:07 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Foto: Internet / Antonio Lucio Vivaldi (Venecia, 4. ožujka 1678. - Beč, 28. srpnja 1741.)

U Beču je na današnji dan prije 280 godina, 28. srpnja 1741. godine, preminuo slavni talijanski skladatelj i violisnist Antonio Vivaldi.

Rođen je 4. ožujka 1678. u Veneciji, a prvu poduku iz violine dobio je od oca Giovanniaja u Veneciji. Godine 1703. zaposlio se kao maestro di violino u Pio Ospedale della Pietà, jednom od četiriju venecijanskih djevojačkih sirotišta, a na tom je mjestu, s prekidima, ostao do 1740.

Vivaldi je u dvadeset i petoj godini zaređen za svećenika, no službu je ubrzo napustio, pretpostavlja se, iz zdravstvenih razloga. Naime, kao astmatičar, mršav i krhak, nije bio sposoban za aktivno sudjelovanje u svećeničkim dužnostima te bi svakim napadajem gušenja morao prekinuti Božju službu.

Zbog svoga je kratkotrajnog svećeničkog iskustva stekao nadimak "Riđokosi svećenik".

Prve je skladbe (12 triosonata) objavio 1705. U razdoblju 1718–20. djelovao je kao maestro di cappella da camera u Mantovi na habsburškom dvoru princa Philippa od Hessen-Darmstadta, a tijekom 1720-ih naizmjence u Rimu i Veneciji kao skladatelj koncerata i opera te kao impresario.

Video: Vivaldi - Four Seasons - Alexandra Conunova - Orchestre International de Genève

Početkom 1730-ih boravio je u Beču i vjerojatno u Pragu. Godine 1740–41. proveo je u Grazu i Beču, gdje je, osiromašen, i umro.

Vivaldi je bio nekonvencionalna, rastrošna i tašta osoba, osjetljiva na kritike. Za života su ga podjednako cijenili i kao violinista virtuoza (u Italiji) i kao skladatelja, osobito u Njemačkoj (J. Mattheson, J. S. Bach i dr.).

Kao skladatelj ostavio je oko 800 djela, među kojima oko 500 koncerata za solo glazbala, više glazbala i male ansamble, devedesetak sonata, niz triosonata, sinfonia, misa i misnih stavaka, psalama, večernja, moteta, kantata, serenata, te pedesetak opera.

Najvažniji su dio Vivaldijeva opusa koncerti, u kojima je očitovao osobitu inventivnost, često na temelju želja različitih naručiteljâ, a prije svega izvedbenih potreba u sirotištu Pietà.

Učvrstio je trostavačnost, uporabu ritornella u brzim stavcima i razvio tehnike tematske integracije, što su sve postale norme skladanja za kasnije skladateljske naraštaje.

Video: GLORIA IN EXCELSIS DEO. Antonio Vivaldi. Director: Antonio Fauró

Napisao je oko 230 koncerata za violinu solo te oko 120 koncerata za druga solistička glazbala (fagot, violončelo, obou, flautu, violu d’amore, blok-flautu i mandolinu), četrdesetak koncerata za dva glazbala, tridesetak za tri i više solističkih glazbala uključivo klarinet, šalmaj, teorbu, rog i timpane, te druge koncertne kombinacije.

Najpopularniji je među koncertima op. 3, Harmonijski polet (L’estro armonico), objavljen 1711., a smatra ga se najutjecajnijom tiskanom muzikalijom prve polovice XVIII. stoljeća.

Među vokalnim skladbama ističe se 21 sačuvana opera (npr. Oton u gradu – Ottone in villa, Armida, Olimpijada – L’olimpiade, Rosmira, Skenderbeg – Scanderbeg i dr.), u kojima su izmiješani elementi njegove instrumentalne maštovitosti i općih opernih konvencija kasnobarokne epohe.

Općenito, Vivaldijev stil očituje smjelu harmoniju s naglim modulacijama, često sinkopiranu ritmiku, formalne nepravilnosti, simfonizam koji najavljuje pretklasiku, te elemente programnosti s naglaskom na izražajnost, što ga čini i vrlo ranim pretečom romantizma. Danas ga se smatra najvažnijim talijanskim skladateljem kasnoga baroka u prvoj polovici XVIII. stoljeća.

Nakon smrti ubrzo je pao u zaborav, da bi ga se ponovno odgovarajuće vrjednovalo tek u XX. stoljeću. nakon otkrića većine njegovih autografskih skladbi u zbirkama Nacionalne knjižnice u Torinu potkraj 1920-ih i objavljivanja njegovih sabranih instrumentalnih djela od 1947. dalje (Ricordi u Milanu).

Video: Vivaldi: L'Olimpiade - Overture - RV 725
Kopirati
Drag cursor here to close