Savršeni Zoster: Nedostajali su samo kimono i još vremena

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tukao je Zoster bezbolnim palicama na mostarskom Summer Festu i u srca, ali i u glavu tekstovima Marija Knezovića koji su sve dublji uz sve bolju svirku benda.

Skoro bez kašnjenja u poštivanju satnice festivalskih nastupa, izašao je Zoster na binu Kantarevca i pokazao zašto cijela regija luduje uz njih.

Prorok u svom selu

Iako je davno prerastao to da je (samo) mostarska grupa, a i sastav benda koji praši zadnjih godina uz Knezovića to govori, pokazao je ovaj nastup kako se može biti prorok u svojem selu.

Nizali su se hitovi benda, a publika je pjevala u glas, bez obzira što su se pred binom plesom i pjesmom borile sve generacije. U publici je tako bilo i onih koji su bili klinci na počecima grupe, a sad su sa svojom djecom derali grla i u mostarsku noć slali energiju koje Mostaru uvijek fali. Jer, kako kaže Zoster, a što bismo trebali ozbiljnije shvatiti, njihov je prostor, ali naše je vrijeme.

Album Najgori, vjerojatno je najzrelije što je bend do sada uradio, a sudeći po onime što se može doznati da Knezović priprema, tajanstveni Tadija dobit će i nastavak svojih priča a publika još jedan put u moćne tekstove i sve zreliju glazbu benda.

Vrijeme je za veliki koncert kod kuće

Pjesme s posljednjeg albuma opravdale su napise vještijih glazbenih kritičara da je ''svojom jedinstvenom glazbenom estetikom i tekstualnim sadržajem, Zoster uspio stvoriti djelo koje će se izdvojiti u moru domaćih izdanja''. Uz to, novi pristup starijim pjesmama, koje sudeći po reakcijama publike ne mogu i neće ostarjeti, dokazale su da je mostarski prorok napravio veliki korak naprijed.

Iskoristili su i bend i publika vrijeme kojeg je ipak bilo premalo za nastup koji nije tako čest kod kuće. Striktni festivalski line up nije dozvoljavao bendu da nastavi prašiti dulje u noć iako je publika bila spremna pretresti puno više repertoara prikupljenih na pet albuma.

Možda je ovo znak da je Zosteru, koji dogodine puni 25 godina od kad se sve zakuhalo u podrumu kraj staklene banke bez stakla, vrijeme za veliki koncert kod kuće, možda uz simfonijski orkestar, možda uz gostovanje nekih drugih glazbenika kojima je ova grupa davno stala rame uz rame. Vrijeme je da se bendu da više vremena jer se godinama nakupilo toliko pjesama da je mnogima u publici baš nedostajala neka koja ih još više dira.

Brige svijeta

Nedostajalo je ovom koncertu, uz još vremena za nastup zvijezde večeri, i Knezovićev kimono, ali energija koju je, bez puno priče ali s puno poruka, nadvladala je sve i priključila izvođače i publiku jedne na druge za jako dobar provod.

Energična, nikad uigranija Zosterova svirka i Marijeva karizma, pokazale su što je dobitna kombinacija benda. Iako Knezović pjeva da ne može na svojim leđima nositi brige svijeta, on godinama uspijeva neke naše skrivene brige opjevati i pretvoriti ih u himne kakvom su postale pjesme 'Imači kada' i 'Bezbolnim palicama'.

Putovanje Zosterovom pričom, koja one koji malo bolje slušaju šalje velike poruke za razliku od poplave pjevača koji niti zvuče niti šalju vrijedne poruke, pretvorilo je još jednu večer u događaj za glazbeno pamćenje.

Pustila je publika mozak na pašnjak, shvatila, barem na trenutak da ptici u njima puno toga ne da žica, da nas kadija i tuži i sudi, da nas ne treba ograničavati njihov prostor i da je vrijeme naše. Svi ti ljudi na sinoćnjem koncertu bili su dobri i otišli su u glazbeni raj. Kad je Zoster u pitanju, to ti je tako.