Ujedinio je soul, gospel, pop i country, istovremeno postavši legendom jazza

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ray Charles Robinson rođen je na današnji dan davne 1930. godine, u gradiću Albany, Georgia. Od svoje pete godine počeo je gubiti vid i sa sedam godina potpuno je oslijepio. Tada ga je majka poslala u posebnu školu za slijepe i gluhe, gdje je dobio dobro obrazovanje, te naučio svirati različite instrumente.

Glazbenu je karijeru započeo na Floridi, a 1947. preselio se u Seattle, koji je tada nudio razne mogućnosti za napredovanje u glazbenoj industriji.

Njegovi prvi utjecaji bili su Nat King Cole i Charles Brown, čiji je način pjevanja i sviranja u početku i oponašao. Nakon što je potpisao ugovor za Atlantic Records, promijenio je ime iz Ray Robinson u Ray Charles, kako ga ne bi zamjenjivali s boksačem Sugar Ray Robinsonom.

Napravivši nekoliko probnih snimaka za Atlantic, uspio je pronaći svoj originalni zvuk.

Prvi hit bila mu je pjesma “Mess Around“, koja je i među kritikom i mlađom publikom prošla odlično. Nakon toga su slijedili hitovi poput “I Got A Woman“, “This Little Girl Of Mine“, “Hallelujah I Love Her So“. Spojivši gospel s elementima jazza i bluesa, te tekstovima koji nikako nisu bili religijski, uznemirio je brojne vjerske fanatike, koji su tada tvrdili da na taj način kvari mladež.

Pravi uspjeh uslijedio je nakon zapaženog nastupa na Newport Jazz Festival s pjesmama “The Night Time Is The Right Time” i “What’d I Say“, 1957.godine. Ova druga pjesma postala je veliki hit čak nekoliko mjeseci prije nego što je uopće snimljena u studiju. Uskoro su uslijedili vrlo popularni albumi – “The Genius Of Ray Charles” (1959.) i “Ray Charles In Person” (1960.).

Atlantic Rec. napustio je 1961. godine i prešao u ABC/Paramounth, koji mu je ponudio puno veću slobodu u stvaranju glazbe. Tako je Ray proširio svoje glazbene vidike, i sve više ‘prelazio’ u pop glazbu. U tom razdoblju su nastali njegovi veliki hitovi “Unchain My Heart” i “Hit The Road, Jack“.

Također, zbog ukupne simbolike rasističkih zakona u koncertnim dvoranama američke države Georgije, 1979.godine je njegova obrada pjesme “Georgia On My Mind” postala himnom te države.

Još od samih početaka glazbene karijere, Ray je postao ovisnikom o heroinu. Ta ovisnost je trajala oko 17 godina, da bi 1965. bio po treći put uhićen radi posjedovanja heroina.

Izbjegao je zatvor tako što je prihvatio otići u kliniku za odvikavanje i riješiti se te ‘navike’. Odvikavanje je trajalo godinu dana i u tom razdoblju Ray nije bio glazbeno aktivan. Nakon tog razdoblja Ray nije više imao problema s ovisnošću.

Bio je poznat i kao ženskaroš. Vjenčao se dva puta, a iza sebe ostavio 12 djece, 21 unuka, te 5 praunuka. Najčešće je ‘osvajao’ svoje pjevačice back vokale, koje su nosile naziv Raelette. Kako je i sam rekao u jednome intervjuu, ‘glavna’ rečenica mu je bila: “To be a Raelette, you’ve got to let Ray“.

Tijekom ’70-ih godina prošloga stoljeća, izdao je nekoliko prosječnih albuma, koji su dobro prolazili uglavnom samo među velikim fanovima. Popularnost mu se ponovno vratila u kasnim ’80-ima.

U ranim 90-ima gostovao je u brojnim pjesmama svojih kolega glazbenika; između ostalog u pjesmi INXS-a “Please (You’ve Got That…)”, te pjesmi svog dugogodišnjeg prijatelja Quincy Jonesa “I’ll Be Good To You”.

Svoj posljednji nastup održao je 30. travnja 2004. godine, u Los Angelesu. Zbog zdravstvenih problema morao je prekinuti turneju predviđenu za nadolazeće ljeto. Od posljedica bolesti jetre Ray The Genius Charles je preminuo 10. lipnja 2004. godine u svome domu na Beverly Hillsu, u uskom krugu obitelji.

O velikom značenju ovoga glazbenika govori i činjenica da je njegov album “Genius Loves Company“, koji je izdan posthumno, dobio Grammyja u kategorijama ‘Album of the Year’ i ‘Record of the Year’.

Dodjela Grammy nagrada 2005. bila je posvećena njemu, a također je i snimljen film o njegovu životu, jednostavnog naziva “Ray“, u kojemu glavnu ulogu ima Jamie Foxx, koji je za tu ulogu dobio i Oscara.

Ovaj biografski film obuhvaća razdoblje Charlesova života od trenutka kada je ušao u autobus za Seattle, te korak po korak postao legendom svjetske glazbene scene. (Izvor: Muzika.hr)