Herojski vođa benda
Wallace Hartley, čovjek koji je svirao na Titanicu do zadnjeg daha
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan prije 145 godina, 2. lipnja 1878. rođen je Wallace Hartley, glazbenik koji je ušao u legendu kao vođa benda na tonućem Titanicu.
Naime, Hartley je sa svojim bendom nastavio svirati praktički do samog utapanja. Nitko od članova benda nije preživio potonuće Titanica.
Razlog zbog kojeg su oni svirali nakon udara u ledenjak bilo je smirivanje panike tijekom ukrcavanja ljudi u čamce za spašavanje. U medijima je taj Hartleyjev potez ocijenjen plemenitim i herojskim.
Neki od očevidaca izjavili su da je bend doista svirao praktički do samog kraja. Premda je nemoguće ustvrditi koja je bila posljednja skladba koju su svirali, uvriježilo se mišljenje da se radilo o djelu Nearer, My God, to Thee (Bliže, moj Bože, Tebi). Naime, Wallace Hartley bio je sin engleskog crkvenog zborovođe.
U Oscarima nagrađenom filmu Jamesa Camerona iz 1997. godine korištena je upravo ta pjesma.
Drugi preživjeli su spomenuli himnu Jesen (Autumn), popularnu pjesmu u to vrijeme.
Jonathan Evans-Jones glumio je Hartleya u filmskoj adaptaciji Titanica iz 1997. godine.
Zanimljivo je da je mrtvo tijelo Wallaca Hartleyja pronađeno nakon potonuća i da je on sahranjen u Engleskoj. Na njegovom je sprovodu također izvođena skladba Nearer, My God, to Thee.
Tragično je da je Hartley u doba odlaska na Titanic bio zaručen (upravo je nešto prije odlaska na putovanje zaprosio svoju zaručnicu), no nikada nije uspio realizirati taj brak.
Njegova zaručnica mu je poklonila violinu na kojoj je bila srebrena pločica na kojoj se još može pročitati: "Za Wallacea, povodom naših zaruka. Maria".
Navodno je violina desetak dana plutala morem u kožnoj torbi u koju ju je spremio Hartley kada je orkestar prestao svirati. Kada je izvađena iz oceana, vraćena je zaručnici 24-godišnjeg Hartleya.
Prije desetak godina je violina na dražbi prodana jednom britanskom kolekcionaru za nešto više od milijun eura, konkretno: za 1,063 milijuna eura te je postala predmet s Titanica koji je prodan za dotad najveću cijenu.
Tisuću ljudi prisustvovalo je Hartleyjevom sprovodu, dok ih je 40.000 stajalo na stazi pogrebne povorke. Wallace Hartley pokopan je u svom rodnom gradu Colneu.
Tu mu je u čast podignut spomenik visok oko tri metra, u čijem je postolju uklesana violina. Plava ploča postavljena je na njegovu kuću u Dewsburyju u znak sjećanja.
Wallace Hartley rođen je u mjestu Colneu u Lancashireu, a kasnije je živio u Dewsburyju u West Yorkshireu. U školi je učio svirati violinu. Od 1909. angažiran je kao glazbenik na putničkim brodovima Cunard Linea, osobito Mauretania.
Godine 1912. Hartley je s glazbenom agencijom C.W. & FN Black je angažirao glazbenike za Cunard Line i White Star Line. Iste godine angažiran je kao vođa benda Titanica. (Izvor: Wikipedia)