Znate li kako je nastala legendarna pjesma "Cesarica"?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

O veličanstvenom životnom i glazbenom putu Olivera Dragojevića ispričano je bezbroj priča, posebice su zanimljive anegdote iz najranije faze, no valja se ovom prilikom podsjetiti i na prekretnicu u Oliverovoj karijeri koju predstavlja svevremnska Cesarica, piše Jutarnji list.

Autor muzike i teksta, Gibonni, otkrio je kako je napisao "Cesaricu".
"Dvadeset minuta je trebalo, nisam se silno trudio. I, ništa nisam mijenjao na njoj, nijednu riječ, zarez. Bila je takva kakva je. Nerealno romantična. Bila je pjesma kao da nije za to vrijeme, a to je bila 1992. godina. To je kao da gledaš neki talijanski film ili američki mjuzikl gdje su svi dobri, smiješe se, izlaze na prozor, svi pjevaju…"

Izvedena 1993. godine

Oliver je 1993. godine na Melodijama hrvatskog Jadrana izveo "Cesaricu" i za nju dobio nagradu Grand pri festivala. Mnogi poznavaoci muzičkih prilika na ovim prostorima reći će da se upravo "Cesarica" bila prekretnica u Dragojevićevoj karijeri. O tome je u biografskoj knjizi "Splitska dica – od zidića do vječnosti" pisao novinar i muzički kritičar Zlatko Gall.

"Cesarica" je bila prekretnica i dala svemu što sam kanio raditi poseban timbar. Nakon toga su me počeli slušati mladi, naprosto me je otkrila jedna potpuno nova publika. "Cesarica" je učinila i da se iz naftalina izvade stare snimke, da se mladi koji me nikada nisu slušali okrenu klasici: "Malinkoniji", "Papi", "Galebu"… Svojim san zaokreton učinija da postanu svjesni da ja postojin, ali i da san postoja prije novih pisama. Očito su ih otkrili, jer kad san nastupa u diskotekama, one su bile pune nove publike, koja je znala sve moje stare pisme napamet" – prenesene su Oliverove riječi u knjizi.

Pas Luna prožvakao papir s tekstom pjesme

U vrijeme nastanka Cesarice Gibonni nije bio toliko poznat. Runjića je upoznao na Splitskom festivalu 1990. i kada je čuo da pokreće Melodije hrvatskog Jadrana, ponudio mu je dvije pjesme koje sam napisao. Jedna je bila Cesarica, a druga Dobri ljudi. Na Zdenkovo pitanje koja mu je draža, koju bi sam radije izvodio, Gibo je odgovorio bez razmišljanja Dobri ljudi.

"Zdenko je pristao da ja pjevam "Dobre ljude", a za "Cesaricu" je kazao kako mu se čini da bi se mogla svidjeti Oliveru. Nadao sam se da hoće… Sutradan sam otišao do Olivera doma, on je čuo "Cesaricu", svidjela mu se, a ja sam kemijskom na komadu papira ispisao tekst. Ostavio sam ga na klaviru, a nas smo dvojica sjeli u dnevnom boravku, ćakulali i pili vino… Nismo ni vidjeli da je njegov pas Luna za to vrijeme prožvakao papir sa tekstom pjesme. Jedva sam je ponovno napisao po sjećanju!" opisana su u knjizi sjećanja Gibonnija.

Čudo zvana "Cesarica"

I samo snimanje "Cesarice“ bilo je posve različito od uobičajenih Oliverovih sessiona, koji bi najčešće bili odrađeni u jednome dahu.

"Oliver je otišao u studio snimiti "Cesaricu', ali je prije toga pitao Gibu kako bi želio da je otpjeva, jer – rekao je – pjesma mu je super al' je čudna. Gibo mu je rekao neka je otpjeva po svoju, kako već on zna. Oliver je snimio nekoliko verzija i na kraju su i on i Gibo bili veoma zadovoljni... Došao je doma sa snimkom i mi smo je nekoliko dana slušali, jer bila nam je doista izvrsna. No, drugima se baš i nije sviđala na prvo slušanje. Sjećam se da je u dane prije festivala k nama u posjet došla i moja mama. Čuvši 'Cesaricu', ona mi je povjerljivo, da Oliver ne čuje, rekla: 'Ajme, Vesna, od svih pjesama Oliver je za festival izabra najgoru!' Čini mi se zapravo da mnogi na prvu nisu tu pjesmu skužili, ali kad je 'krenula' negdje nakon ljeta, samo se nju čulo", prisjeća se Vesna Dragojević.

Snimanje pjesme u Zagrebu

I Gibonni dobro pamti snimanje "Cesarice" u Zagrebu. Dok je Oliver bio u studiju Roccoco, Gibo ga je nervozno iščekivao u obližnjem kafiću. Oliver i on nisu tada još bili bliski, Gibo se ustručavao 'gnjaviti' ga, no sjetio se zajedničkog poznanika: Nenada Šarića Brade, bivšeg bubnjara Novih fosila i supruga Sanje Doležal, kojoj je pak Gibo bio napisao neke tekstove. Zamolio je Bradu da Olivera sa snimanja dovede u kafić.

Nakon pića svi su se zajedno vratili u studio, gdje je Oliver Gibonniju pustio snimku i upitao ga sviđa li mu se ili bi želio da je otpjeva na neki drugi način. "Rekao sam mu", sjeća se Gibonni, "da je za mene i za cijelu moju generaciju bio glavni po pjesmama poput "Magdalene" i "Vjeruj u ljubav", a ne po "Žutom lišću ljubavi" i"'Teško mi je putovati".Tija bi zato da "Cesaricu" otpivaš po svoju - ka pravi Oliver."

Snimio pjesmu za dva sata

Oliver je, kaže Gibo, "Cesaricu" snimao iduća dva sata. Bilo je to pravo čudo jer, usporedbe radi, cijeli je prethodni album, "Teško mi je putovati", snimio za samo četiri sata.""Kao autoru koji je tek počinjao, to mi je puno značilo i užasno imponiralo. Oliver je naprosto pokazao da mu je do moje pisme stalo!", kaže Gibo.

I on sam je nakon "Cesarice" i "Dobrih ljudi" te još nekoliko hitova s festivala, poput zadarske "Ove dvije duše" te uspjeha na Melodijama "Ako me nosiš na duši" i "Projdi vilo"... , i sam postao velika zvijezda. Ipak, "Cesarico" su više profitirali i Runjić i Dragojević. Prvi je dobio skladbu koja je njegovom festivalu već prve godine donijela Porinom nagrađen megahit, a Oliver pak uzlet za novu fazu u karijeri te ugled i prođu megazvijezde kakve nije imao nikada do tada. Oliveru su se širom otvorila vrata prema novoj, mlađoj publici.

"Istina je da Oliver sve do "Cesarice" nije bio velika zvijezda, koja može rasprodati sportske dvorane i imati više od pet tisuća ljudi na koncertu. Zapravo, nakon "Cesarice" kao da se konačno "naplatio" za sve što je radio od Batala naovamo", tvrdi Vesna.