Junaci Pavlove ulice
I moderna i dobra i neobična lekcija u Mostaru
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Neoprostivo malo, skoro pa nikako, piše se o vrijednim scenama u Mostaru koje su u sjeni svih pretjeranih, i počesto nezasluženih, svjetala nekih drugih pozornica.
Tako je skoro nezamijećeno prošla predstava 'Junaci Pavlove ulice' Lutkarskog kazališta Mostar u režiji Tamare Kučinović. U najavi predstave istaknuto je kako je ona rađena prema knjizi Ferenca Molnara, koja se ne zaboravlja. A one koji su je i zaboravili, mostarski lutkari podsjetit će na najvažnije poruke nekadašnje obvezne lektire.
Važnost svakog čovjeka
''Odabirom ovog materijala kao polazišne točne jedne kazališne predstave osjeća se stanovita odgovornost u želji da se ne propusti niti jedan detalj ove priče o odrastanju, prijateljstvu i zajedništvu. Svaka smrt donosi prebrzo odrastanje, a ona najbližih prijatelja, koji su život izgubili boreći se za komadić dječjeg igrališta, ona donosi želju da postanemo ljudima. U svoj svojoj punini. Stoga ovom predstavom progovaramo o važnosti svakog čovjeka, svakog života i svakog i najmanjeg bića koje može nositi promjenu'', rekla je uoči predstave redateljica Kučinović.
Riječ je o temi koja je – možemo to reći za svako vrijeme, ali ćemo se držati svoga – jako važna za današnje odrastanje i ulaženje u život i življenje nekih čudnih i sve čudnijih pravila. I danas, kao i onda u djelu mađarskog pisca, borimo se sa svjetovima velikih koji ćele srušiti svjetove malih čija su povjerenja, prijateljstva i drugarstva na debeloj kušnji.
Tema predstave koja govori o tome kako se dvije skupine dječaka sukobljavaju zbog nedostatka prostora u gradu za igranje, jako je bliska Mostaru jer je u njemu sve manje prostora za dječju igru. Ta borba i sukob dovest će i do smrti jednog dječaka koji će se, u želji da obrani prostor za igru ali i zajedništvo i prijateljstvo, smrtno razboljeti.
Predstava na platnu
Osim teme koju je jako važno približiti današnjoj djeci, bitno je istaknuti kako se radi o predstavi koja po mnogočemu iskače iz dosadašnjeg repertoara mostarskih lutkara. Predstavu, naime, gledamo na platnu koja se ''prenosi'' uživo s pozornice. A lutkari cijelo vrijeme na pozornici pokreću likove i priču na tehnički zahtjevan ali i jako zanimljiv način.
Odmak je to od klasičnog postavljanja predstave na lutkarske daske, ali i veliki izazov glumcima, koji okupljeni oko ''male pozornice'', iznose dijaloge, nose se s emocijama ali i tehničkim rješenjima koja predstavu čine posebnom. Tako se dječaci iz dvije skupine pokreću magnetima na pješčanim podlogama, osmišljenim parkovima i drugim gradskim prostorima u koje je smještena radnja, pa nam na platnu sve izgleda zanimljivije, življe i napetije.
Na kraju, a predstava se stoga i preporučuje starijim uzrastima, nastane muk zbog smrti dječaka koji je branio vrijednosti što ih danas skoro u potpunosti zaboravljamo.
U predstavi igraju Jelena Kordić Kuret, Jadranka Popović, Marta Haubrich, Ružica Bošković, Anela Planinić Škutor, Ivan Nevjestić te Tibor Oreč i iako su je skromno najavili kao ''malo drugačiju'' predstavu, riječ je o puno drugačijoj predstavi. Barem za mostarsku publiku. I nemojte se čuditi ako glumci odmah ne izađu na bis. Oni iza platna brišu suze kojih se ni vi ne trebate posramiti u mraku gledališta.
Moderna i dobra
Ne bi stoga bilo zgoreg da se gradski oci i majke malo bolje zamisle nad mogućnostima ovog kazališta i dadnu mu malo više vjetra u kazališna jedra. Lutkarsko kazalište je, ma koliko se i roditelji i djeca lijepila na druge, ispraznije i prizemnije sadržaje, jedan od najbitnijih temelja na kojima se gradi slika svijeta djeci, onima na kojima svijet, što ga sve više zanemarujemo, ostaje. Uči se tu i o malim i o velikim životnim mukama, o radostima i tugama ali i o bontonu koji će im trebati kad ih pošaljemo u neki drugi, bijeli svijet. A poslat ćemo.
Stoga je i ova predstava jedna bitna karika u slagalici koja bi našoj djeci mogla biti adut kad budu pričala da su i u svojem usporenom i mlitavom gradu vidjela nešto moderno i dobro. A predstava o junacima iz Pavlove ulice je sve to – i moderna i dobra i neobična lekcija o životu u nama i svijetu oko nas koju zaboravljamo.