U pripremi mjuzikl o životu Slobodana Miloševića

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U beogradskom Narodnom pozorištu uveliko teku pripreme za mjuzikl 'Slobodan šou' (o životu predsjednika Slobodana Miloševića i njegove supruge Mirjane Marković), a premijera će biti krajem veljače na Kosovu.

Predstavu Srpske drame Narodnog pozorišta iz Prištine sa sjedištem u Gračanici režira Nenad Todorović, redateljica Jelena Bogavac ovog puta je u 'ulozi' autora teksta i songova, dok glazbu piše Marko Grubić. "Odlučili smo se za ovakav projekat jer je sudbina Kosova, početak i kraj, izravno povezana s periodom Miloševićeve vladavine", objašnjava Jelena Bogavac.

"Često se smatra da je on glavni junak tragedije 'rastakanja' srpske nacije. U političkom smislu ostalo je otvoreno pitanje da li je bio 'balkanski kasapin' ili 'žrtveno janje', a odgovor će, naravno, tek dati povijest. Naš umjetnički zadatak je, vjerujem, u hrabrom i odgovornom promišljanju i traženju odgovora na pitanja o vlastitom nacionalnom identitetu", dodaje Jelena Bogavac.

Ona podsjeća da će nova predstava biti peta produkcija u kojoj se dvojac Bogavac - Todorović bavi identitetom kroz različite okolnosti uvjetovane samim balkanskim prostorom, i to ne samo za našeg života, prenosi B92.

"Slobodana i Miru tumačimo kao nerazdvojiv vladarski par na čelu države u odsudnom trenutku, trenutku raspada Jugoslavije i 'preformulacije' svijeta", ističe Jelena Bogavac.

"Redatelj je birao žanr, a ja sam kao autor u fokus stavila dva perioda: doba 'šljokica' devedesetih godina prošlog stoljeća, a onda vrijeme uhićenja Miloševića i haške dokumente. Predstava pokazuje kako je, zapravo, iz prvobitnog kiča nastala antička tragedija cijele nacije koju smo doživjeli u Haagu, odnosno u Hadu, kako ga mi interno zovemo".

U predstavi sudjeluje cijeli glumački ansambl iz Gračanice, mladi glumci okupljeni oko Omladinsko-dramskog studija Bitef teatra i zbor 'Gli Srbija'.

"E, članovi tog zbora su posljednje 'Miloševićeve bebe', djeca rođena 1994. i 1995. godine. Naš suštinski motiv da radimo predstavu bio je da upravo iz njihove vizure nađemo točnu mjeru povijesne distance. Interesantno je da ova generacija gotovo ništa ne zna o tom periodu, niti ima bilo kakav odnos prema njemu, ali se veoma živo sjeća - bombardiranja. Zapravo slike bombardiranja su i njihove prve uspomene iz djetinjstva".