Lekcija u Mostaru: Što je savršeno i bitno?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Premalo je danas lekcija koje djeci govore o pravim vrijednostima. U vremenima kad su djeca zatrpana iskrivljenim slikama zbilje, u kojima odrasli drže kistove i biraju boje, malo se govori o tome kako bi trebalo gledati svijet i kako bi ga trebalo graditi.

Pokušala je to ''Umišljena bubamara'', nova predstava Lutkarskog kazališta Mostar rađena prema slikovnici autorice Milene Jukić Bandić koja je premijerno izvedena proteklog petka.

Savršena

''Ja sam savršena'', kaže u predstavi umišljena Bubamara koja svojim prividom savršenstva odbija sve oko sebe iako silno želi da njezinu rođendansku proslavu uveličaju svi i da to bude najvažniji događaj u životu drugih. Ponižavajući druge, smatrajući ih manje vrijednima, lijepima i besmislenijima, željela je tako podići važnost sebi i svojem životu.

U lekciji da je, kako se moglo čuti s dasaka na kojima su opet pokazali umijeće glumci ali i zasjale opet izvrsne lutke, ''ljepota krila prolazna'' izredale su se ''odbijenice'' za proslavu. Stoga oni koji su nisko u odnosu na njezine kriterije vrijednosti odbijaju biti dio njoj važnog događaja.

I pčela, i žaba, i zlatica, i žohar i mrav, i puž i leptir pokušavaju ostati prisebni i spustiti na zemlju Bubamaru. No, ona ne pristaje pogledati stvarnosti u oči i shvatiti da je život lijep i vrijedan samo ako prihvaćaš druge kao jednake sebi.

Mali propust

Možda je predstava u režiji Siniše Novkovića trebala izbjeći jezik kojim su pojedini likovi govorili jer se i time kreira temelj za neke diskriminacije i pogrešno tumačenje različitosti. Mali je to propust jer je predstava, kako navode iz Kazališta, stvorena da promiče prihvaćanje drugačijih. No, sveukupna poruka s oduševljenjem je prihvaćena kod mališana koji su napunili dvoranu do posljednjeg mjesta.

Pravi prijatelji ne osuđuju, a slavi se samo dobrota - poruke su koje čujemo u predstavi i koje bi trebale biti glasnije i odzvanjati u kakofoniji kojoj su izložena naša djeca.

Istina je da se trudimo svaki važan datum u životima svoje djece napraviti višim i vrjednijim od nečijih drugih datuma tjerajući (ne)svjesno djecu da se natječu jedni s drugim na pogrešan način te tako zanemaruju važnost činjenja svijeta boljim tako što ćemo sami biti bolji.

Imati ili biti?

Bila je ovo lekcija u kojem se krije veliko pitanje Ericha Fromma – Imati ili biti? na koje često nemamo odgovor ili ga dajemo na pogrešan način smatrajući da će naše biti biti lakše ostvarivo ako imamo više.

Bio je to petak s malom školom koju bi trebali usvojiti i stariji i koja bi trebala biti zamjena za predstojeći Black Friday na kojeg pohrle svi zanemarujući da je i to jedan od oblika kvarenja stvarnosti i nametanja vrijednosti u kojima se pronalaze neka nova pravila. Ta pravila, prihvaćena kao neizbježna stvarnost, uče djecu da se bez nametnute pohlepe ne može i da je to jedan od oblika savršenstva za kojim svi težimo.

''Nisam nebitna što je prava bitnost'', rečenica je koju s opet vesele pozornice poručuje uigrana glumačka družina.

No, važno je ono što će u ušima djece odzvanjati nakon gromoglasnog i dugotrajnog pljeska poslije predstave, a to je lekcija što je u životu stvarno bitno.