Henrik Ibsen - najizvođeniji dramatičar poslije Shakespearea

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan, 20. ožujka 1928. godine u norveškom gradu Skien rođen je Henrik Johan Ibsen, književnik koji je svojim stvaralaštvom imao veliki utjecaj na modernu dramu.

Bio je sin propalog trgovca, a kad je Ibsenu bilo sedam godina njegov je otac napustio njega i majku. U to vrijeme to se smatralo veoma sramotnim činom. Sram koji je Ibsen proživljavao zbog očevog postupka odrazit će se kasnije na njegov literarni rad.

Od 14. godine morao je raditi kako bi se uzdržavao. Preselio se u Grimstad da bi radio kao ljekarnički pomoćnik i sam se pripremao za studij medicine, što ubrzo napušta kako bi se posvetio književnosti.

Živio je prilično bijedno, a u 18. godini postao je otac nezakonitog djeteta koje je začeo s jednom od kćeri vlasnika ljekarne. Većinu svoje plaće trošio je na alimentaciju.

Godine 1850. Ibsen se preselio u Oslo (tada: Kristianija). Iste godine pokušao je objaviti i postaviti na kazališne daske svoje djelo Catalina, ali uzalud.

Ibsen se 1851. zaposlio kao dramaturg u nacionalnom kazalištu u Bergenu. Radio je i kao suradnik više listova, a godine 1857. počinje raditi u Oslu kao upravitelj kazališta. Tu je ostao do 1862. godine. Nijedan od tih poslova nije bio dobro plaćen te je Ibsen s velikim mukama uzdržavao obitelj.

Od 1863. stvari su za Ibsena krenule boljim tokom. Primio je vladinu stipendiju, a Bjornstjerne Bjornson, drugi pisac, skupio je veliku sumu novca za svog prijatelja Ibsena kako bi mu omogućio da otputuje u inozemstvo.

Ibsen je ostao u inozemstvu 27 godina. Boravio je u Danskoj, Njemačkoj, Austriji te potom u Italiji četiri godine. Nakon toga živio je u Dresdenu i Münchenu. Godine 1891. vraća se u Norvešku.

U svom književnom radu prvi veći uspjeh postignuo proznim dramama s temama iz norveške povijesti Junaci na Helgelandu (Hærmændene på Helgeland, 1858), pohvalom vikinškomu junaštvu i etici, te Pretendenti na prijestolje (Kongs-Emnerne, 1863), o predodređenosti za uzvišenu dužnost.

Što se tiče dramskog stvaralaštva, u Stupovima društva (Samfundets Støtter, 1877) kritizira društvenu elitu, a sljedeća drama, Lutkina kuća (Et Dukkehjem, 1879), koja se prema protagonistici najčešće naziva Nora, jedno od najutjecajnijih djela dramske književnosti u XX. stoljeću.

Izazvala je javnu sablazan, doživljena kao izravan napad na temelje građanske obitelji zbog kritičkoga propitivanja muškarčeva autoriteta i prava žene u braku, s junakinjom koja, osvijestivši nepodnošljiv položaj u braku u kojem joj je namijenjena pasivna uloga 'lutke', uviđa da prije dužnosti prema mužu i djeci mora ispuniti onu prema samoj sebi, te umjesto sigurnosti i udobnosti obiteljskoga doma bira neizvjesnu budućnost u potrazi za vlastitim identitetom.

Još su kontroverznije reakcije i prozivke zbog navodne amoralnosti izazvale Sablasti (Gengangere, 1881), u kojima se bavi tragičnim posljedicama dvostrukoga morala i lažnih skrupula uvodeći motive nasljedne spolne bolesti, incesta i eutanazije.

Usredotočujući se na kratak vremenski odsječak u kojem latentna obiteljska kriza izbija na površinu, Ibsen u maniri tzv. dobro skrojenoga komada vješto razvija složenu dramsku intrigu i održava napetost retrospektivnim razotkrivanjem događaja koji rasvjetljuju skrivene uzroke, sukobe i odnose.

Premda je Ibsen svojim dramama izazivao gorljive polemike, njegov se utjecaj brzo proširio europskom dramom i kazalištem.

Psihološko-analitička i komorna scenska djela pokazala su se dramaturški, glumački i redateljski poticajnima uvođenjem realističkih, naturalističkih i simbolističkih dramsko-scenskih tendencija koje su prihvatili u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji...

Ibsenov utjecaj vidljiv je u mnogih istaknutih dramatičara XX. st., osobito u psihološko-realističkim dramama američkih pisaca Eugenea O’Neilla, Lillian Hellman, Arthura Millera te Tennesseeja Williamsa.

Najizvođeniji svjetski dramatičar poslije Williama Shakespearea, utjecao je na oblikovanje cjelokupne moderne psihološke drame tzv. zatvorene dramaturgije i obiteljsko-društvene tematike, a u XX. st. njegova su djela s uspjehom postavljali mnogi istaknuti redatelji.

Ibsen je umro u Christianiji, danas Oslo, 23. svibnja 1906. godine.

OPŠIRNIJE