Poginuo je braneći svoje prijatelje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Polaganjem cvijeća ispod spomen ploče pokojnog Dinke Mandića na brdu Rošci iznad Bjelopoljske kotline, obilježena je dvadeset peta godišnjica pogibije petorice branitelja, vojnika HVO-a.

Kao i svih prethodnih godina, ovoga su se datuma i njihove krajnje žrtve za obranu rodnog grada i svoga naroda, prisjetila tek obitelj i bliski prijatelji. Posjetili su mjesto pogibije i obišli lokacije na kojima su se taj dan prije dvadeset i pet godina vodile pješačke borbe između srbijanskih diverzanata i vojnika HVO-a.  

Dinko Mandić, pripadnik 1. bojne Bijelo Polje HVO-a, poginuo je 22.08.1992. godine tijekom diverzantske akcije pripadnika srpske vojske na platou brda Rošci. Taj dan su osim njega poginuli njegovi prijatelji i suborci Ante Matešić, Ivan Stanić Ćićo, Mehmed Šunje Bela i Stojan Čarapina.

Upad diverzanata bio je dio šire akcije koja je uslijedila nakon toga. Veća postrojba srbijanskih vojnika uz pomoć tenkova i artiljerije pokušala je pomaknu liniju bojišnice prema Bijelom Polju i potisnuti branitelje s platoa Rošci. Nakon žestokih dvodnevnih borbi na području lokacija Seočke gomile, Vučjeg kuka i Borove glave, pripadnici diverzantskog voda 1. bojne uz pomoć Specijalne policije i pripadnika HOS-a zaustavili su napredovanje neprijatelja, stabilizirali liniju i vratili izgubljene položaje.

''Danas nakon dvadeset pet godina, uspomena na njih i na njihovu žrtvu kao da još živi samo u srcima njihove obitelji. Nitko se svih ovih godina od raznih braniteljskih udruga, ministara, predsjednika, generala … nije sjetio nazvati sestru, brata, staru majku ili oca, upitati kako živi. Možda podići spomen obilježje, prozboriti ili napisati koju riječ. Jedino, evo izgleda kako mi, obitelj, na ovaj način možemo potaknuti uspomenu da povijest zapamti ove ljude koji su položili svoje živote za hrvatski narod i njegovu slobodu'', rekao nam je Vilko, brat pokojnog Dinke Mandića.

On je ove godine uz pomoć obitelji postavio spomen ploču poginulom bratu nedaleko od mjesta gdje je poginuo. Poginuo je braneći svoje suborce opkoljene u bunkeru veze HVO-a koji je bio jedna od meta diverzantskog napada. Bunker je obranjen, a suborci su preživjeli. Uspomena će na to i dalje živjeti.