Predstava 'Mir' na Memorijalnoj sceni 2532

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mostarski teatar mladih usprkos svim ograničenjima koji proizlaze iz poštovanja propisanih epidemioloških mjera nastavlja sa kontinuiranim igranjem predstava. Vrijeme početka je zbog policijskog sata pomjereno na 19,00 sati, ali repertoar se realizira. Večeras, petak, na Memorijalni sceni 2532 eMTeeM nudi 35. reprizu predstave "MIR" po tekstu antičkog komediografa Aristofana.

Aristofan u svojim komedijama tematizira tadašnju svakodnevicu i osuđuje politiku. Vrlo malo podataka postoji o njegovom životu. S pisanjem komedija počeo je kao vrlo mlad pjesnik. U početku je svoje komedije prikazivao pod imenima kazališnih ljudi Kalistrata i Filonida. Sva tri njegova sina bila su komediografi. Napisao je oko 40 drama, a 11 ih je sačuvano. Aristofan je u svojim djelima bio neposredan i oštar kritičar suvremenih događaja i poznatih osoba. Radnja je njegovih komedija često apsurdna, nevjerojatna, smiješna, ali u isto vrijeme prožeta realnošću. Njegove likove, lakrdijaše i karikature, pokreću pravi osjećaji pohlepe i ambicije. Satirizirao je i ironizirao, izlagao je podsmijehu društvo - nesavjesnost rasuđivanja, demagogije u demokraciji, prazno dokazivanje i sofizmu, neznanje, lakoumnost, nepostojanost, izdaju, šovinizam i sve ono što će na kraju Atenu dovesti do propasti.

Osuđivao je ratovanje (sa Spartom), bio je protiv samoga rata, a i njegovih pobornika koji su se ratovanjem koristili kako bi povećali vlastitu moć na štetu naroda: smatrao je da se prava demokracija može razviti samo u miru. Nije pisao komedije protiv ekstremnih oligarha jer bi to bilo ravno samoubojstvu.

Seljaka Trigeja i njegovu obitelj muči nestašica hrane zbog rata, kojemu se na nazire svršetak.

Poput Euripidovog Belerofonta, koji je na Pegazu poletio u nebo da provjeri ima li doista ondje bogova, odluči Trigej i sam uzletjeti u nebo na jednoj buhi balegari, koju za tu svrhu uzgoji do neslućenih razmjera, i osloboditi Irenu, božicu mira, koju u zatočeništvu drži Polemos (= Rat). Trigej uspješno stigne na Olimp, no tamo mu Hermes saopći da su se Zeus i ostali bogovi preselili još dalje kako bi pobjegli od rata koji bjesni na zemlji, te da glavnu riječ sad vodi Polemos. On je božicu mira bacio u duboku spilju, iz koje možda nikada neće pobjeći, a sad još planira i samljeti sve države.

Polemos traži tučak kojim bi samlio polise, no ne uspjeva ga posuditi ni od Sparte ni od Atene, jer njihovi "ratni tučci" (Brazida i Kleon) više nisu među živima. Dok je Polemos zabavljen tom potragom, Trigej doziva kor atičkih seljaka, kojemu se pridružuje i kor Panhelena iz drugih grčkih polisa. Nakon što su podmitili Hermesa zlatnim ćupom i obećanjem da će u njegovu čast priređivati raskošne svetkovine, oni s njegovom pomoći izbave Irenu. Božica mira izlazi iz spilje na slobodu sa svoje dvije kćerke, Oporom (= žetvom) i Teorijom (= praznovanjem), i s Trigejem i korom odlazi u Grčku.

Slijedi opća gozba i veselje, na kojoj se slavi predstojeća svadba Trigeja i Opore, a jedino su nezadovoljni proizvođači oružja.

Kad sve ovo smjestite u predizborni Mostar dobijete komediju koja ismijava nas same danas i ovdje.

Predstava je ovo koja nas se svih tiče i koja propituje nas same.