Preminuo glumac Zvonimir Zoričić

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Hrvatski glumac Zvonimir Zoričić preminuo je u 68. godini nakon teške bolesti. Zvonimir Zoričić rođen je 31. listopada 1948. godine u Zagrebu. Studirao je fiziku na PMF-u od 1967. do 1969. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu diplomirao je glumu 1973. i iste je godine postao član ansambla Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Odlukom Ministarstva kulture RH Zvonimir Zoričić 2011. godine dobio je status nacionalnog prvaka.

"Što reći. Zore je uvijek bio vedra lica i nasmijan. Doduše, nismo imali prilike toliko surađivati na serijama i filmu već češće u kazališnim predstavama u HNK. Teško je pronaći prave riječi, znamo se dugi niz godina, ali pamtim ga po tome da mi je uvijek pomagao ili barem pokušao pomoći kad je to zatrebalo. Bio je dobar prijatelj", rekao je za Index Ivo Gregurević.

"Zore je moj prijatelj i kolega. Prešli smo granice kolegijalnog odnosa. Pamtit ću ga po nizu intimnih detalja, kuhao mi je i brinuo o meni, ali bitno je i to će ga mnoge njegove kolege pamtiti i kao vrhunskog glumca i izuzetnu osobu. Pokazao se u niz situacija kao mudar i dobar čovjek. Cijeli dan mi se glavom vrti zadnja scena iz 'Višnjika' u kojoj priča da se umorio, da su ga zaboravili i da se mora odmoriti", rekao nam je kratko Goran Grgić kojeg je vijest potresla.

Domaća publika zasigurno ga pamti po nizu televizijskih i filmskih uloga kao što su Kamerdiner Frantz u "Glembajevima", glas pripovjedača u nezaboravnim "Smogovcima", "Bitange i princeze" (urednik tv postaje u seriji), "Počivali u miru", "Timon", "Bibin svijet", "Stipe u gostima", "Ne zaboravi me" i brojnim drugim ulogama.

Zoričić je između ostalog i dobitnik brojnih nagrada. "Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu ovim odlaskom nije izgubilo samo svojega nacionalnog prvaka već iznimna čovjeka koji je svakim izlaskom na pozornicu zbrajao talent, ljubav, znatiželju, iskustvo, zaigranost i nadasve ljudskost – sve ono što čini iznimna umjetnika i po čemu će ga pamtiti mnogi naraštaji", ističe zagrebački HNK u "In memoriamu".

"Jednakim se žarom posvećivao ulogama junaka, antagonista ili epizodista, pa je teško iz toga bogatoga opusa izdvojiti pojedine uloge jer je u svima ostavio svoj specifičan otisak", ističu iz HNK.

Zoričića će se pamtiti kao Hamleta, Polonija, Popivu, Le Breta iz Cyranoa de Bergeraca, trgovca Čarudattu iz Glinenih kolica, Nielsa Nielsena i Fortunata Jorika iz Banketa u Blitvi, Oberleutnanta doktora Gregora iz Galicije, Grimaldija iz Šteta što je kurva, Rjuhina iz Majstora i Margarite, Adama Mandrovića iz Ostavke, Kora u Kiklopu, Velečasnoga Johna Halea u Vješticama iz Salema, Markiza de la Mote iz Seviljskog zavodnika i kamenog uzvanika, Bjelajeva iz Romana o Londonu, Grofa u Gorskim divovima, Firsa u Višnjiku s kojim je posljednji puta izašao na pozornicu u jesen prošle godine, te brojnim drugim ulogama.

Niz zapaženih uloga ostvario je i na Dubrovačkim ljetnim igrama, bio je i redoviti član Glumačke družine Histrion, a igrao je na daskama većine hrvatskih i zagrebačkih kazališta, te tijekom bogate karijere ostvario više od pedeset uloga u filmovima, serijama i TV dramama.

"Tatarski biftek, Dobitna kombinacija, Čovjek za sva vremena i Štrudla od trešanja dramski su tekstovi po kojima ćemo pamtiti Zvonimira Zoričića kao dramskoga pisca i uspješnoga autora, koji je svojom nepresušnom znatiželjom, energijom i darovitošću uspio sagledati kazališnu umjetnost sa svih strana", naglašava zagrebački HNK.

Zoričić je dobio sve važnije strukovne nagrade i priznanja, među ostalima, odlikovanje predsjednika Republike Hrvatske reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Nagradu Zlatni smijeh na Danima satire za tekst Tatarski biftek u izvedbi prvaka Drame zagrebačkog HNK 1990., priznanje Hrvatskoga društva teatrologa i kritičara za najbolju ulogu, Špigeljskoga u Mjesec dana na selu Ivana S. Turgenjeva 1994., Nagradu Mila Dimitrijević za ulogu Boljšova u predstavi 'Svoji smo', dogovorit ćemo se Aleksandra N. Ostrovskoga 1995., nagradu za najbolju monodramu na četvrtome Festivalu glumca u Vinkovcima za Dobitnu kombinaciju 1996., Nagradu Vladimir Nazor za ulogu Filippa u predstavi 'Trilogija o ljetovanju Carla Goldonija' 2004., te Nagradu Mila Dimitrijević za ulogu Luke u 'Na dnu Maksima Gorkoga' 2014.

"No, aplauzi, ljubav publike i poštovanje kolega bili su njegova redovna nagrada koju je osvajao svakim svojim novim naklonom", stoji u "In memoriamu" zagrebačkog HNK, prenio je Index.