Prije 70 godina prvi put je izvedena drama "U očekivanju Godota"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedna od najslavnijih i najizvođenijih kazališnih predstava "U očekivanju Godota", nobelovca Samuela Becketta, imala je svoju praizvedbu prije ravno 70 godina.

Tog 4. siječnja, davne 1953. u Parizu je održana praizvedba ove antologijske drame. Praizvedbu je režirao Roger Blin u Théâtre de Babylone.

Beckett je ovo djelo napisao za vrijeme kasnih 1940-ih, a izdao 1952. godine. Dramu je napisao na njegovom drugom jeziku, a na njegov materinji, engleski, preveo ju je 1954. godine.

Beckettovo je ukupno književno djelo jedan od najintrigantnijih opusa XX. stoljeća, prožet utjecajima nadrealizma Joycea i Kafke. Uz Ionescoa i Geneta, najznačajniji je autor 'kazališta apsurda'. Svjetsku slavu stekao je upravo kazališnim komadom "U očekivanju Godota".

Radnja u prvom činu

Estragon i Vladimir sjede pored nekog jarka ispod suhog stabla i razgovaraju o dolasku Godota što bi za njih značio spas. Prvi čin započinje tako što Estragon uporno pokušava skinuti cipelu, ali bezuspješno. U to dolazi Vladimir i zaključuju kako se ništa ne da napraviti po tom pitanju.

Oni vode besmislene razgovore, ali svejedno silno žele vidjeti Godota. Dok sjede u jarku i iščekuju njegov dolazak vode razgovor o tome kako su Estragona jučer pretukli nasilnici, a Vladimir neslušajući što Estragon priča pregledava je li sve u redu s njegovim polucilindrom. Estragon je u međuvremenu uspio skinuti cipelu.

Nakon nekog vremena Vladimir je predložio da bi se trebali njih dvojica pokajati, a Estragon ga je upitao koji je razlog tome no Vladimir nije imao odgovor na to. Estragon nije želio više provoditi vrijeme pored jarka i želio je otići, ali mu je Vladimir rekao da bi ipak trebali sačekati Godota jer je siguran kako će se svaki čas pojaviti. Jedino su se zapitali nalaze li se na pravom mjestu i hoće li ga ovdje dočekati.

Počeli su sumnjati da če dočekati Godota i Estragon uskoro zaspi. Kada se probudi sav ushićen želi ispričati Vladimiru kakve je snove imao ali ga nije htio saslušati. Zbog toga se posvade i zaključe kako bi bilo najbolje objesiti se. Ali, s obzirom da je drvo ispod kojeg se nalaze suho i grane ne bi izdržale njihov teret, odustaju od tog nauma.

Opet su započeli razgovor o Godotu i zašto ga toliko žele vidjeti i što zapravo od njega žele. Estragon je već postao gladan i Vladimir mu nudi mrkvu.

Odjedanput se začuo krik. Bio je to Pozzo sa Luckyem. Vodio ga je na uzici i kontrolirao pokrete bičem. Pozzo je bio nemilosrdan prema Luckyu koji je između ostalog na leđima nosio košaru prepunu hrane, stolicu na rasklapanje i veliki kovčeg. Kako su se približavali, Vladimir i Estragon su pomislili kako se radi o Godotu.

Pozzo je naredio Luckyu neka mu priredi hranu jer je postao gladan, a Vladimir i Estragon ga mole neka im da pileće kosti da i oni nešto pojedu. Zgražali su se nad Pozzovim ponašanjem, ali Pozzo je izjavio kako Lucky želi da se tako odnosi prema njemu. Svejedno ga je želio prodati, na što je Lucky reagirao plačem. Estragon je brzo potrčao utješiti ga, ali ga Luccky udara nogom. Estragon se naljuti i počne pljuvati.

Pozzo je volio naređivati Luckyu pa mu je naredio neka skine šešir i počne plesati te na kraju neka vrati šešir na glavu. Lucky je počeo nerazgovjetno pričati pa ga nitko nije razumio, a Pozzo ga je zatim udario nogom.

Pozzo odluči nastaviti svoj put zajedno s Luckyem u nadi da će ga prodati na sajmu.

Estragon i Vladimir ostaju pored jarka gdje se pojavljuje Dječak koji predstavlja Godotovog glasnika. Dao im je nagovijestiti kako Godot sigurno neće doći ove večeri.

Stigla je večer i krenuli su razgovarati opet o tome hoće li se objesiti i zaključili da je to najbolje sutradan obaviti.

Radnja u drugom činu

Radnja u drugom činu je vrlo slična prvome, Estragon i Vladimir su i dalje u isčekivanju Godota. Vladimir pjevuši romantičnu baladu, a Estragon mu opet pretučen prilazi. Vladimir mu je htio pružiti utjehu i zagriliti no ovaj to odbija i zaključuju kako je najbolje da se rastanu.

Estragon se nije mogao prisjetiti da se sve to već dogodilo. Zagledao se u cipele i pomislio da to nisu one iste cipele koje je on ostavio. Rekao je Vladimiru da bi trebali otići, ali Vladimir negoduje jer smatra kako bi trebali čekati Godota.

Estragon je opet ogladnio, a Vladimir mu daje zelenu rotkvicu koju je Estragon odbio. Odlazi na spavanje u cipelama i uskoro se budi sav uznemiren. Vladimir ga smiruje.

Pronašli su Luckyev šešir i počeli glumiti njega i Pozzu. Vikali su, vrijeđali jedan drugog i eto Pozze i Luckya, kao da su čuli što se događa.

Jedina razlika je bila u tome što je Pozzo ovoga puta bio slijep, dok je Lucky bio nijem. Lucky je potezao Pozzu sve dok nisu pali. Vladimir i Estragon su odlučili iskoristit tu situaciju i Pozzo im nudi 200 franaka za pomoć.

Pozzo je nakon toga zaspao, kada se probudio pitao je gdje je Lucky i nakon toga su njih dvojica otišli. Vladimir i Estragon su odlučili dalje čekati Godota.

Na kraju se ponovo pojavljuje glasnik Dječak koji im je rekao kako Godot neće doći. Obojica su se pogledali i pitali ga sjeća li se da im je već to rekao. Dječak je rekao kako se ne sjeća. Estragon i dalje želi otići, ali Vladimir je uporan i želi pričekati Godota.

Estragon je zaključio da je sada najbolji trenutak da se objese. Nisu imali uže pa su uzeli remen. Nije im uspjelo jer je remen puknuo. Zaključili su da će ponovo probati sutradan.

Estragonu su hlače stalno padale na što ga je Vladimir upozorio. Estragon ponovo predloži da odu, ali Vladimir ne želi. Ostaju tako obojica na mjestu u iščekivanju Godota koji se nikada ne pojavljuje.