"Rahat u Dokumu" nova je knjiga Gorana Sarića

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U izdanju sarajevskog Buybooka upravo je objavljena knjiga putopisnih zapisa književnika Gorana Sarića, naslovljena "Rahat u Dokumu".

Putopisni zapisi iz ove knjige nastajali su u trenucima kad se autor prvi put susretao s nekim mjestima, ponekad u šaljivome, najčešće u edukativnom tonu, a prije svega s mnoštvom zanimljivosti koje se na ta mjesta odnose.

Recenzent knjige Enver Kazaz rekao je kako "Sarić nije u putopisima preveć sklon fikciji, pa ne nasljeđuje tu tradiciju fikcionalizacije o prostorima kojima se kreće, nego se njegov putopis u pravilu zasniva na poetizaciji prostora".

Goran Sarić je inače godinama uspješno prevodio Greta Maka, jednog od najboljih današnjih svjetskih putopisaca, napominje Kazaz.

"Mak je uspio svoja povijesna znanja preraditi u priču, pa su njegovi putopisi istodobno i romani, i povijesne studije, i kulturološke analize, i antropološki eseji, ali iznad svega toga poezija o putovanju i onom što se spoznaje na njemu.
Osnova putopisa otud je putovanje, a ono je, sjetimo se Homerove Odiseje ili Džojsova Uliksa i osnova književnosti".

Sarić je pak "već odavano dokazani Pjesnik", a u putopisu je odan strasti osobnog utiska, a tek kasnije znanju o prostoru kojim putuje.

"Ta prevlast pjesnika nad naučnikom omogućuje mu gnoseološki učinak putovanja. To znači da on dok putuje saznaje, i to saznaje na dvostruk način. Na jednoj strani, saznaje o prostoru u samom činu putovanja, a na drugoj o sebi dok putuje. To je najuzbudljivije u Sarićevom putopisu, to kako se putopisac samospoznaje i kako istodobno upisuje sebe, svoju promjenu u realni prostor. Zato su njegovi putopisi dvostruka poezija: poezija o sebi koji se mijenja, i poezija o prostoru koji ga mijenja.
Istodobno, Sarićev putopisni subjekt je stalni stranac u prostoru kojim se kreće, čak i onda kad putuje svojom domovinom. Zato su njegovi putopisi po domovini obilježeni stalnom dramom susreta sa prostorom koji je nekad bio domaći, a danas se nakon povijesnog loma putopiščeva egzila i življenja u drugoj zemlji ukazuje kao osobena stranost. To je uistinu novitet u tradiciji bosanskohercegovačkog putopisa...", napisao je Enver Kazaz o Sarićevoj knjizi "Rahat u Dokumu".

Jedan od njegovih putopisnih zapisa objavljen je na književnom portalu STRANE.