Sanda Krgo Soldo: Još od prvog filma koji sam pogledala, znala sam da ću biti glumica

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Birati i biti biran u mom je slučaju uzajamni proces jer koliko god da sam ja birala, priroda je odlučila da budem birana. To je istinski poziv jer još od prvog filma koji sam pogledala, znala sam da ću biti glumica'', govorila je o svom glumačkom pozivu za Večernji list kazališna i filmska glumica Sanda Krgo Soldo.

Ova kazališna i filmska glumica ima mnogo uloga iza sebe, a s obzirom na to da ove godine slavi jubilarnih 40 godina svoga stvaralačkog rada, dala joj se mogućnost izbora predstave koju radi Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru.

Premijera proslavljene ''Jesenje sonate'' glasovitog Ingmara Bergmana očekuje nas 9. ožujka.

''Jesenja sonata'' - san već trideset godina

Sandra već godinama ima želju zaigrati u ovoj predstavi. Iako je ''Jesenja sonata'' priča o odnosu majke i kćeri, uvijek je htjela igrati ulogu kćeri, no stjecajem okolnosti, u ovoj premijeri igra ulogu majke.

''To mi je možda još i draže zbog mojih osobnih pitanja, previranja i odnosa mene i majke. Upravo me zato priča dirnula te je nešto što me se izravno ticalo. U njoj su spojene sve moje životne preferencije, teatar, glazba, film i literatura, koje me određuju te u njima nalazim osjećaj za životne vrijednosti'', naglasila je Sandra.

Ovo je prva izvedba ove predstave u BiH, te je tema u kojoj će se pronaći mnoge majke i kćeri. Kroz teatar se mogu, kako kaže Sandra, provlačiti različite teme, ali roditeljstvo je prapočetak i mjesto gdje se svi vraćaju formirati.

Od početaka do danas

Sandra je na početku karijere kao najbolja u klasi i kao mlada glumica imala mogućnost ostanka u Sarajevu, no otisla je u Zenicu nakon završene Akademije. Potpuno svjestno, kako naglašava.

''Promišljajući glumački, trebalo mi je iskustvo i rad, a Narodno pozorište u Zenici tada je bilo izniman teatar, ali i teatar koji je najviše radio'', kaže.

Nakon Zenice za koju naglašava da je izrazito zagađen grad, odlazi u Mostar, u Hercegovinu gdje su je vukli očevi korijeni iz Stoca. U Narodnom pozorištu Mostar bila je do početka posljednjeg rata i nakon osnutka Hrvatskog narodnog kazališta postala je dio ansambla te i dalje tu djeluje.

''Sjećanja su višeslojna. Općenito, počeci su bili veoma entuzijastični. Nije nas bilo mnogo. U materijalnom smislu nismo ništa imali, ali volje nije nedostajalo. Uvjeti su bili jako loši, ali smo svim snagama, znanjem i voljom, pokušali stvoriti i održati teatar. Još dok je bilo ratno stanje, radili smo istodobno niz predstava'', prepričava Sandra.

Kasnije smo uspjeli podignuti rejting kuće, danas imamo četiri premijere godišnje, divne mlade glumce i učvrstili smo svoje postojanje što je veoma važno za kulturu Mostara i šire.

Ljubav koja ne prestaje

Ustrajanost u radu Sandra objašnjava ljubavlju prema glumi, a naglašava i važnost genetike i dobrog zdravlja.

''Duhovna vitalnost je apsolutno moja priroda jer sam oduvijek zaljubljena u život kojemu pripada i teatar kao nešto što je moj odabir. Kada svaka minuta i svaki sat odišu puninom, to je ljubav, energija prema teatru izvire iz toga'', govori.

Najvažnije uloge joj je teško izdvojiti, kao jednu od njih navodi ''Tenu'' koja je prva predstava njenog kazališta, zatim ulogu Laure u Krležinoj ''U agoniji'', te ovu ulogu koju će odigrati u najnovijoj predstavi.  

Sandra ističe da su joj se apsolutno sve želje ispunile. Igra u predstavi koju je željela trideset godina sa redateljem s kojim uživa raditi te s glumcima koji su dio ansambla njene kazališne kuće.