Rechnitz
Selma Alispahić za Bljesak: Mi smo generacija koja je platila najvišu cijenu rata
Tekst članka se nastavlja ispod banera
“Svijet se ne raspada sada, svijet je stalno u raspadu. Ratni sukobi uvijek postoje u nekom dijelu svijetu, samo je razlika u tome koliko se govori u medijima i u kojem trenutku. Fokus je sada Ukrajina, ali ljudi u Palestini primjerice žive pod svakodnevnim terorom. Ne sviđa mi se misao da smo se možda naviknuli na patnju pa ne govorimo o njoj, o nepravdi, besmislu rata mora se svakodnevno govoriti. I ova predstava pokazuje koliko je umjetnost važna I kako se upravo kroz nju može reći sve ono što nismo u stanju izreći u svakodnevnom životu”, rekla je za Bljesak.info glumica Selma Alispahić, članica ansambla Sarajevskog ratnog teatra povodom nove predstave “Anđeo uništenja”.
Anđeo uništenja nobelovke Elfriede Jelinek – prva koprodukcija HNK Mostar i SARTR-a
“Anđeo uništenja”, dramski tekst austrijske književnice i nobelovke Elfriede Jelinek, prva je koprodukcijska predstava Sarajevskog ratnog teatra SARTR-a i Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru u režiji austrijske redateljice Sabine Mitterecker.
“Anđeo uništenja” donosi priču o zločinu i masakru nad 200 Židova na prisilnom dvorcu u Austriji tijekom Drugog svjetskog rata. Međutim, “Rechnitz“ nije kriminalistički komad, već je riječ o onome što je uslijedilo nakon samoga događaja, o recepciji i razumijevanju.
U predstavi glume Selma Alispahić, Jelena Kordić Kuret, Dženana Džanić, Sead Pandur i Dražen Pavlović. Scenografkinja predstave je Monika Močević, kostimografkinja Lena Samardžić, suradnica na pokretu Amila Terzimehić, korepetitorica Tijana Vignjević, a asistentice redateljice Nejra Babić i Rea Jugo. Producenti predstave su Aleš Kurt, Ishak Jalimam i Ivan Vukoja. Tekst su preveli Bojana Denić i ansambl predstave.
“Vrlo je značajno što se suradnja između HNK Mostar i SARTR-a uspostavila. Ovo je priča koja se tiče svih nas. Elfriede Jelinek govori o zločini koji se dogodio krajem ’45. u Austriji, ali priča je fokusirana na činjenice i ono što se s njima dešava kada prođe vrijeme, kada se uspostavi vremenska distance”, objašnjava Alispahić za Bljesak.info.
“Mi smo generacija koja je platila najvišu cijenu rata, ne želimo da je plate i naša djeca”
Glumačke replike u ovom dramskom komadu, nastavlja Alispahić, nisu dane konkretnim likovima nego ‘glasnicima’ od kojih svaki na svoj način prepričava i tumači događaj.
“Mislim da ne morate pripadati nijednoj naciji, etničkoj ili religijskoj skupini da bi kao čovjek govorili o činjenicama. Za nas je suočavanje s činjenicama važno jer smo generacija koja je platila najvišu cijenu rata zbog nečijih bolesnih igara i nerazumnih ambicija. Predstava je značajna jer ne želimo da naša djeca plaćaju tu cijenu. Moramo misliti na buduće generacije i njima omogućiti da slobodno dišu i žive vlastite živote”, mišljenja je Alispahić.
Priprema predstave “Rechnitz –Anđeo uništenja” trajala je, otkriva Alispahić, gotovo tri godine.
“Dvije godine smo je pokušavali realizirati ali smo zbog pandemije nekoliko puta odgađali početak rada. Sve ovo skupa je jedno malo teatarsko čudo od upornosti, želje i entuzijazma ljudi iz oba teatra”, rekla je.
Iskustva glumaca predstave rezoniraju duboko s pričom u predstavi, ali je na neki način, podnošljivije bilo o tome govoriti kroz pogled na iskustvo ljudi iz Austrije.
Predstava poziva svakog gledatelja da preispita savjest
“U općem smislu čovjek pomisli da se tako nešto ne dešava samo nama, takvih primjera zločina imate nažalost svugdje u svijetu. Mislim da i toliko godina poslije rata mi još uvijek nalazimo bolnim artikulisanje našeg osobnog iskustva. Možda i zato što su zločini koji su se desili u našim krajevima pogađali nas direktno, radilo se o ljudima koje lično znamo, koji su nam bliski te je i bol koju osjećamo osobnija i teška za prihvaćanje”, objašnjava Alispahić.
“Anđeo uništenja” otvara brojna pitanja – o istini, odgovornosti, činjenicama, krivnji, sramu, povijesti.
“Ali ne servira odgovori nego dopušta gledaoc uda sam za sebe odgovori na pitanja, prema vlastitoj savjesti. Autorica je vrlo mudro, ali i sama redateljica, gledaoca stavila u poziciju onog koji jest tu, ali učestvuje u samoj situaciji osim što im se ‘glasnici’ obraćaju. Gledac je posmatrač na sigurnoj udaljenosti, ali i nesvjesno u nekom trenutku postaje dio priče jer je intelektualno izazvan da sam sa sobom raščisti određena pitanja koja se postavljaju na sceni”, izjavila je.
Zarobljeni smo samo ako dopustimo da nas zarobe
Svi smo, dodaje Alispahić, zarobljenici jednog takvog dvorca kakav je onaj u Rechnitzu, onoliko koliko individualno dopustimo da budemo zarobljeni.
“Ne vjerujem ni u kakve kolektivizme, vjerujem samo u lične odluke. Lična odluka je borba za slobodu i za ljudske vrijednosti, kao što je lična odluka i priklanjanje i podržavanje fašizma. Svako lično za sebe odlučuje hoće li na stranu dobra ili zla. Na kraju dana svako treba da se pogleda u ogledalo i razmisli o tome kakav život želi da živi i kakav trag želi da ostavi u ovom trenutku u kosmosu, trenutku koji nam je poklonjen kao život”, zaključila je sarajevska glumica Selma Alispahić u intervjuu za Bljesak.info.
Sarajevska premijera izvedena je u SARTR-u 18. veljače 2022. godine, a mostarska premijera održana je ovog vikenda u HNK Mostar. Prve reprizne idzvebe moguće je rezervirti za 3.3. (četvrtak) i 4.3. (petak). Ulaznice za reprizne izvedbe moguće je rezervirati pozivom na broj 036/446 024 ili slanjem poruke putem FB Messengera ili Instagram Directa, priopćili su iz HNK Mostar.