"Teatar u ratu - rat u teatru": Kazalište je bilo zaseban entitet

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Redatelji iz Hrvatske, Srbije i BiH Snježana Banović, Gorčin Stojanović i Dino Mustafić bili su akteri danas održanog okruglog stola "Teatar u ratu/Rat u teatru", upriličenom u okviru Internacionalnog teatarskog festivala MESS.

Riječ je o umjetnicima koji su tih devedesetih godina bili na početku studiranja scenskih umjetnosti (Mustafić) ili su završavali studije poput Banović i Stojanovića.

Na početku razgovora Banović se osvrnula na osvit stvaranja nove hrvatske države, kada dolazi do promjena, a ona završavajući studij na scenu Teatra ITD postavlja komad "Filip Oktet i čarobna truba".

Komad je bio zamišljen kao igrokaz, ali se stjecajem okolnosti pretvorio u simbol pobune. Tako je dolaskom nove vlasti i novog kazališnog direktora skinut s repertoara, da bi kasnije nakon Zagreba bio igran u Dubrovniku gdje ga je publika ispratila suzama.

Gorčin Stojanović se osvrnuo na pokušaje teatarskih radnika u Srbiji da reagiraju na događanja u ratu.

Dino Mustafić je, za razliku od kolega iz Hrvatske i Srbije, imao iskustvo direktnog stvaranja i gledanja predstava u ratu.

Podsjetio je da su predstave koje su igrane tijekom rata u Sarajevu bile visokog estetskog nivoa, ističući da to nisu bile predstave s pjevanjem i pucanjem, nego kvalitetna dramska djela te da je sarajevski ratni repertoar čak kvalitetniji od aktualnog repertoara u pozorištima.

Sarajevo je predstavom "Sklonište" i formiranjem Sarajevskog ratnog teatra SARTR, dodao je Mustafić, postao jedini grad koji je u ratu osnovao kulturnu instituciju.

Govoreći o ulozi teatra u ratu, Mustafić smatra da je kazalište bilo neka vrsta paralelne stvarnosti, zaseban entitet (estetski) u koji se bježalo. Zbog toga su, kako je naglasio, ljudi odlazili na predstave iako su dolazeći u teatar mogli i poginuti.

Okrugli sto podržalo je austrijsko Ministarstvo kulture i austrijsko veleposlanstvo u BiH.