''Večeras svi putovi vode u Titovu ulicu broj 128.''

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon izolacije i nemogućnosti igranja kompletnog repertoara eMTeeM je posljednjih tjedana nudio predstavu "Presuda: Tiha likvidacija" što se pokazalo kao dobro rješenje, pišu u priopćenju, jer su se nastavili družiti s publikom.

U tom nizu i večeras, u subotu, 14. studenog, sa svim propisanim mjerama u dvorani, eMTeeM publici nudi ponovo svjedočanstvo o sebi i vlastitoj borbi da izdrži sve prepreke, nedaće, zavisti, podvale, krađe i slično. Predstava se igra na Memorijalnoj sceni 2532 s početkom u 20,00 sati. I večeras po 124. put eMTeeM publici nudi predstavu "PRESUDA: TIHA LIKVIDACIJA", a već naredne subote igrat ćemo predstavu "PIT" po tekstu Ljubinke Stojanović.

''Dolazak na naše predstave najbolja je podrška mladim ljudima koji čine ovaj teatar da nastave svoj nezavisni hod kroz život.

Zato večeras svi putevi vode u Titovu ulicu u Mostaru broj 128'', navodi se u priopćenju eMTeeM-a.

A nakon izvedbe predstave u Zagrebu Katarina Kolega u online časopisu Akademije dramskih umjetnosti u Osijeku, piše: "U predstavi "Presuda: Tiha likvidacija" Sead Đulić dolazi na pozornicu na kojoj se nalazi zid sagrađen od pedeset kutija cipela. U svakoj od njih nalazi se neki predmet koji ga podsjeća na jedan trenutak u životu, sretan ili tužan, privatni ili poslovni. U tim kutijama skrivene su njegove osobne, intimne priče o ljubavima i razočaranjima, o susretima koji su ga obilježili, o ratnim traumama i dogodovštinama, o kazališnim uspjesima i problemima. Publiku dočekuje kao prijatelja kojemu prvo pripovijeda o teškoj bitki za Mostarski teatar mladih koji je zajedno sa skupinom prijatelja pokrenuo davne 1974. Nakon uistinu šokantne priče, poziva gledatelje na igru zvanu "kopanje po mom životu".

Tko želi čuti priču, mora izgovoriti jedan od ponuđenih brojeva na kutijama od cipela.

Svaku priču pripovijeda vrlo spontano i prirodno, a opet toliko sugestivno, natopljeno snažnim emocijama i s mnoštvom detalja ne gubeći pritom čvrstu dramaturšku strukturu početka, vrhunca i kraja. Njegovo je pripovijedanje poput ispovijesti – ispovijesti jednog života, ali i vremena koje je trebalo dostojno preživjeti, ne gubeći, usprkos svim nevoljama, moralnu vertikalu i ljudskost. Kako ostati čovjek, usprkos svemu, kako naći nadu u najgorim trenucima, kako se boriti, a pritom spasiti neprijatelja - o svemu tome uči nas Sead Đulić - snažan aktivist i borac za humani svijet u kojem nema podjela, već samo mostova.", navodi se u priopćenju.