Bh. pjesnikinja Enesa Mahmić pobjednica Presingova natječaja za najbolju zbirku

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bosanskohercegovačka pjesnikinja Enesa Mahmić pobjednica je ovogodišnjeg Presingova natječaja za najbolju knjigu pjesama. Radi se o regionalnom godišnjem natječaju na koji je ove godine pristiglo 147 zbirki poezije.

Ocjenjivački sud u sastavu: Nadežda Purić Jovanović, Predrag Crnković i Predrag Milojević, odabrao je prvo petnaest rukopisa za najuži izbor V. Presingova natječaja.

Pojedini autori imaju izvanredne pjesme, ali nemaju dovoljno oformljene zbirke, napominju iz žirija.

Neke zbirke očaravaju svojim konceptom crnog/socijalnog/neorealizma kao što je zbirka Fuada Hrustića „Svakidašnje pučke jadikovke“; neke humorom i višeslojnošću pjesama naizgled običnih – Mladena Šljivovića „Zen na žaru“. Generacijske pjesme Pavla Aleksića su dobre, pjesme iz kraja’, a Željana Vukanac osvaja lirskom imaginacijom.

Pjesme Mirjane Nerandžić „Da se ne javim uvek“ dosljedno prosvjeduju i angažiraju se protiv ,gledanja svoga posla’. Zoran Krstić sa zbirkom „Voćnjak na obali tjeskobe“ piše realističku poeziju zrelih godina. Ovaj je autor, zajedno sa Šljivovićem, Hrustićem i Mahmić bio u najužem izboru za nagradu. Oko njih četvoro usuglašene su ocjene članova žirija, ali zbirka „Bijes dalekih mora“ odabrana je kao pobjednička – jednoglasno.

Ovu zbirku samo uvjetno možemo nazvati putopisnom, jer je u prvom planu prije svega snažna pjesnikinjina individualnost koja svaki trenutak proživljava, ili evocira, u skladu sa svojom (putničkom) prirodom. Stiče se utisak da ona ne prolazi svetom putovanja radi, već da svet koji pohodi putuje kroz nju. Iako možemo podijeliti ove pjesme na ,ovamošnje’ i ,tamošnje’, ne postoji čvrsta granica između onoga kako se nešto doživljava tamo, a kako ovdje, kaže se dalje u obrazloženju odluke ocjenjivačkog suda.

GURBET SOKAK
Trabzon, juni 2014.

Na staroj čaršiji puhao je vjetar
Raznoseći miris lipe.
Gore na ljetnom nebu
Stajala je sofa od bijelih oblaka

Kroz vrata terezije provukla se žena
Duga kosa i zelene oči naglašene surmom
Najveće bogatstvo s kojim se rodila

Pitala sam je koliko je sati
Uzmi koliko ti treba – rekla je

SLOBODA

Naći ćeš je u siromašnim četvrtima
U getu, u tvornicama
Migolji kroz pustinje, šume i oceane
Pere haljine na rijeci među seljankama
U konferencijskim salama zijeva od dosade
I ponavlja: Ne
Odbijam
Ne slažem se.

Ona ostavlja tragove
Kako bi je mogli pratiti odvažni
Ogleda se u izvorima,
U prapovijesnom
U eteru.