Cilj opravdava sredstvo: Prije 495 godina umro tvorac makijavelizma

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 495 godina, 21. lipnja 1527. (u nekim izvorima 22. lipnja), u Firenci je preminuo talijanski renesansni književnik i političar Niccolò Machiavelli.

Smatra ga se utemeljiteljem filozofije politike jer prvi promatra politiku odvojenu od morala. Ostavlja moral po strani te politiku promatra empirijski.

Machiavelli je rođen u Firenci 3. svibnja 1469. godine. Po njemu je nazvana političko-filozofska doktrina, makijavelizam - kojim se pretežito označava beskrupuloznost u postizanju osobnih ili općih ciljeva.

Humanistički odgojen, bio je i praktičar i izvorni mislilac. U službi Firentinske Republike (1498) bio je tajnik Druge kancelarije (za unutarnje i vanjske poslove i rat).

Iako u politici nikada nije postao ličnost prvoga plana, bavljenje tim poslovima omogućilo mu je izravno upoznavanje ljudi, njihovih odnosa, problema rata i mira, sve to u doba kada se Firenca borila za republikanske slobode, a oko nje su propadale talijanske državice, Apeninski je pak poluotok postao bojnim poljem velikih sila.

Machiavelli je sudjelovao u ratu protiv Pise, putovao u Francusku i Tirol, slijedio pokrete i uspon Cezara Borgije. Bila mu je povjerena i organizacija nove vojske iz naroda, koja je trebala isključiti pogubnu praksu plaćeničkih družina, no u tome nije postigao uspjeh.

Firenca je bio ključan grad renesanse u kojem je bio procvat modernog bankarstva pod obitelji Medici. Veliki vladar tijekom rane renesanse bio je Lorenzo Veličanstveni, glava obitelji Medici, koja je vladala Firencom.

Machiavellijev je život bio obilježen neredima u Firenci nakon smrti Lorenza Veličanstvenoga. Vidio je što znači nered bez snažnog i sposobnog vladara. Nakon progona Medicija iz grada, ustanovila se republika.

U Firenci su Medici ponovno bili na vlasti 1512., pa je Machiavelli izgubio službu, bio konfiniran, zatvoren i mučen. Od tada se posvetio uglavnom književnom radu.

Novi gospodari povjerili su mu pisanje firentinske povijesti, što mu je otuđilo republikanske prijatelje, pa se druga republika nije koristila njegovim uslugama (1527).

Za prisilne političke neaktivnosti (1512–20) napisao je glavna djela.

Svoje je misli najbriljantnije izložio u raspravi Vladar (Il Principe, 1513), u kojoj govori o potrebi čvrste, apsolutne monarhije, savjetuje kneza i zauzima se za jedinstvo Talijana protiv stranih osvajača.

U djelu Razmatranja o prvoj dekadi Tita Livija (Discorsi sopra la prima deca di Tito Livio, 1513–17) raspravlja o različitim oblicima države i kritizira rimsku Kuriju što sprječava ujedinjenje Italije, a nema snage da taj povijesni zadatak obavi sama. Rasprava O ratnom umijeću (Dell’arte della guerra, 1519–20) prvo je moderno djelo o vođenju ratova i organizaciji vojske.

Machiavelli je postao poznat izvan granica domovine, a njegov je Vladar imao znatan utjecaj na mnogim apsolutističkim dvorovima.

OPŠIRNIJE