Fenomen Annie Ernaux: Knjige koje bi trebali čitati ginekolozi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Annie Ernaux, francuska književnica i dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2022. na našim je prostorima već neko vrijeme iznimno popularna. Bila je i prije nego ju je Švedska akademija počastila najvećom nagradom za književnost, a ponajviše među ženskom čitateljskom publikom, preciznije, feminističkim aktivisticama na prostoru bivše Jugoslavije.

Iako Ernaux nesumnjivo spada u vrh europske i svjetske književnost bez obzira na Nobelovu nagradu, čini se da se sada oko njenog lika i djela stvara svojevrsni hype – sličan onom koji uživa najpopularnija autorica na svijetu – Elena Ferrante. 

"Hrabrost i oštrina kojom razotkriva ograničenja osobnog sjećanja" 

Švedska akademija navela je da su Ernaux dodijelili nagradu zbog „hrabrosti i oštrine kojom razotkriva korijene, otuđenja i kolektivna ograničenja osobnog sjećanja", te da ona sama "vjeruje u oslobađajuću moć pisanja“.

Ernaux je tako postala jedna od šesnaest francuskih autora Nobelovaca i tek sedamnaesta žena kojoj je ukazana ta čast.

Francuska književnica Annie Ernaux, rođena je 1940. godine u mjestu Yvetot u Normandiji. Svoj književni put započela je autobiografskim romanom "Les Armoires vides" 1974. godine. Deset godina kasnije nagrađena je nagradom Renaudot za knjigu "La Place", o svom odnosu s ocem, odrastanju u malom francuskom gradu te odrastanju i odlasku iz rodnog kraja.

Annie Eraunx i autobiografska djela: brak, pobačaj, odrastanje, ljubavne afere 

Poznata je po autobiografskim djelima u kojima govori svojim iskustvima odrastanja, ljubavnim aferama, braku, pobačaju, smrti majke i raku dojke s kojim se izborila.

Svjetsku slavu stekla je knjigom "Godine" iz 2008. godine, u hrvatskom prijevodu objavljene u nakladi OceanMore.

Hibridi književnosti, sociologije i historiografije 

"Godine" njeno su svjedočanstvo šezdeset godina francuske povijesti, od Drugog svjetskog rata naovamo, a roman nazivan je i remek-djelom autobiografske književnosti.

U BiH nisu prevedene knjige ove nobelovke, ali zato jesu u Hrvatskoj i to u zadnje dvije godine pa su tako objavljeni neki od njenih najvažnijih romana „Događaj“, „Godine“, „Jedna žena“, „Djevojačke uspomene“. Romani Annie Ernaux kratke su i svedene forme, pa ih se često naziva i hibridom književnosti, sociologije i historiografije.

Hrvatska spisateljica Ena Katarina Haler ističe kako njoj Annie Ernaux nije bila važna jer su joj u bitnim trenutcima i osobno i književno dogodili drugi pisci koji su preuzeli tu „formativnu ulogu“.

Ena Katarina Haler: Nepravedno je Ernaux strogo svrstavati 

“Što ne znači da ju ne cijenim i da joj se neću vraćati, sigurno da je tako i tko zna, možda mi se tek treba dogoditi u nekom budućem trenutku. Što se tiče cijele fame oko njezine autofikcije ili sociofikcije i ženskog iskustva, pomalo me iznenađuje sve skupa, pogotovo nakon što je ista ta Nobelova nagrada dodijeljena još 2015. godine Svetlani Aleksijevič, a iako tada priznajem, nisam u istoj mjeri pratila zbivanja na književnoj sceni, ipak nemam dojam da se toliko uzdizalo pisanje o proživljenom“, izjavila je Ena Katarina Haler za Bljesak.info.

Bilo da se radi o autofikciji, fikciji koja odjednom kao da je nestala, a moram priznati da je možda razlog mog 'raskoraka' s Ernaux možda upravo osobna sklonost upravom ovom pristupu, dodaje Heler, muškom ili ženskom iskustvu, socijalnoj i klasnoj pripadnosti autora, iskreno ne zanima me to kao takvo kada pristupam kao čitateljica.

“Zanima me samo kako je napisano. Za mene Ernaux ne piše o ženskom iskustvu i mislim da nije pravedno tako ju strogo svrstavati, čak ni reklamirati na način koji se zadnjih mjeseci, i prije nagrade, može vidjeti uz njezine recentne prijevode, koji se često predstavljaju gotovo pamfletski. Jer stvarno to ne nalazim u njezinom pismu i vjerujem da nije tako pisala. Ona piše o ženskom iskustvu, jer je jednostavno žena i to je iskustvo, kao i uvijek u dobroj književnosti, ljudsko“, smatra Heler.

Monika Herceg: Klasno 'outanje' i žensko iskustvo 

Pjesnikinja i dramatičarka Monika Herceg, pak smatra kako je Ernaux kao spisateljica donijela ne samo auto fikcijsko pisanje, nego i otvorila niz društveno relevantnih tema baveći se klasom i ženskim iskustvom.

“Samo pitanje klase u književnosti se, pogotovo od strane autorica, dotada nije propitivalo na takav način, dok je Ernaux, pišući o svojim iskustvima, kao i svojem odrastanju i podrijetlu započela bitan dijalog književnosti s klasnim pitanjem na koji se i danas naslanjaju mnogi autori“, izjavila je Monika Herceg za Bljesak.info

Samo pitanje klase, siromaštva u umjetnosti bitno je, smatra Herceg, jer upravo, kako i Louis piše, vertikalna prohodnost je jako mala kada je riječ o tome da se netko iz siromaštva probije i prema obrazovanju i prema samoj umjetnosti.

“Ernaux je to pitanje rano prepoznala kao bitno, ali njen način pisanja o tome obuhvaćao je i cijelo njeno iskustvo, bilo da se radi o odnosu s majkom, ili iskustvu abortusa“, dodaje Herceg.
Bitno je čitati njene knjige, smatra Herceg, jer ćemo rijetko naići ne samo na takav stil koji jednostavnošću otvara književnost, rijetko ćemo tako jasno i predano uživati u tekstu, a s druge strane dobivati različita iskustva i spoznaje.

"Književnost mora pisati dobro o čemu god piše, a za društveno-angažirane teme zaduženo je novinarstvo" 

Haler smatra kako je najznačajnije to što je Annie Ernaux bila spisateljica za koju se i prije Nobelove nagrade itekako znalo, pa makar i iz političkih razloga, pa ju se zato i čitalo.

“Uspjela je prevazići barijeru uskih akademskih krugova oko 'ozbiljne' književnosti i čitatelja, onih zbog kojih se piše. Nadam se da to znači da ćemo sljedećih godina, čitajući o novim nagrađenim autoricama i autorima, moći čitati i više o njihovu jeziku, stilu, pripovijedanju... ukratko o književnosti koja zaista nije dužna govoriti ni o čemu, koliko god te teme bile društveno važne. Za to postoji novinarstvo, obrazovni sustav, javni diskurs uopće. Književnost može ukazivati na propuste u tim sferama, ali ne mora. Jedino što mora je pisati dobro, o čemu god da piše. S čim vjerujem da bi se složila i velika Ernaux“, smatra Haler.