Godinu dana od smrti Predraga Lucića

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Danas je godinu dana od smrti sjajnog novinara, satiričara, režisera, pisca i suosnivača Feral Tribunea Predraga Lucića.

Boris Dežulović u oproštaju od Predraga je, između ostalog,  napisao: 'Davno prije Yahooa i Googlea bio je telefonski broj 981: ukucali biste ga u tastaturu plastičnog zelenog Iskrinog telefona - na onim starijim, crnim, okrenuli biste ga brojčanikom - nakon čega bi se javila drugarica Služba informacija, koja bi strpljivo saslušala sumanuto neko vaše pitanje: u sumanutijem slučaju koliko je sati u Porto Allegreu ili kad polazi posljednji trajekt iz Vladivostoka za Donghae, a u nekom razumnijem, primjerice, kako se u Majstoru i Margariti zvao pas Poncija Pilata.... Eh, da: davno prije Yahooa i Googlea bio je Predrag Lucić. Ako je književnost u pravu - a samo je književnost u pravu - i ako odlaskom jednog čovjeka zaista skončava cijeli jedan svijet i završava cjelokupna njegova povijest, onda je odlaskom Predraga Lucića završila veličanstvena historija jednog nepojamno ogromnog svijeta, nikad više do kraja istraženog, toliko velikog da su se naši vrtjeli oko njega, svaki u svojoj orbiti.... Predrag nije bio samo naša Služba informacija - naš privatni Konstantin Porfirogenet, jedini izvor naših životopisa, samo od starog Konstantina pouzdaniji i nama suvremeniji - nego i točan putokaz na svakom raskršću, skretničar japanske preciznosti. I bilo je lako. Naše su biografije bile u sigurnim rukama...'.

Predrag Lucić rođen je 1964. u Splitu. Osnovnu i srednju školu, kako je napisao u biografiji za Hrvatsko društvo pisaca, "nešto nalik gimnaziji", završio je u Splitu. Studirao je kazališnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, na kojoj je položio oba diplomska, "a ipak ostao apsolvent". Od siječnja 1985. povremeno je surađivao u satiričnom podlistku Nedjeljne Dalmacije Feral. Od iste godine u Omladinskoj iskri piše kolumnu "Drugačije mlad", uređuje kulturnu rubriku i kako je napisao, "zajebantski podlistak Le Spizd". Na Splitskom ljetu 1987. godine napravio je festivalske novine Summer Times, prenosi Hina.

Od 1988. do 2008. stalni je autor Ferala. U Nedjeljnoj Dalmaciji 1989. počinje raditi kao novinar-terenac, a s Viktorom Ivančićem i Borisom Dežulovićem proširuje Feral koji tada dobiva svoje puno ime Feral Tribune. Ujesen 1990. s Feral Tribuneom seli u Slobodnu Dalmaciju, gdje radi i kao predratni i ratni reporter. U ožujku 1993. napušta Slobodnu Dalmaciju i s grupom kolega pokreće "samostalni i suvereni satiričko-politički dvotjednik Feral Tribune", čije prve brojeve potpisuje kao glavni i odgovorni urednik. U prosincu 1993. Feral Tribune postaje tjednik, a od tada do prestanka izlaženja Lucić radi kao urednik lista, autor satiričnih i tzv. ozbiljnih tekstova, uređuje web-stranice, kreira fotomontaže, ispisuje i uređuje razne rubrike (Greatest Shits, Na kraju krajeva, Šempjun, Tromblon, Informbiro, itd.), te pokreće i uređuje Biblioteku Feral Tribune. Od 2007. zajedno je s Borisom Dežulovićem nastupao u pjesničkom kabareu "Melodije Bljeska i Oluje".

Pjesničke, prozne i dramske tekstove objavljivao je u časopisima Fantom slobode, Ars, Sarajevske sveske i Naše pismo. Režirao je u Beogradu, Splitu i Tuzli. Objavio je "Greatest Shits – Antologija suvremene hrvatske gluposti", prvo izdanje 1998., drugo 1999.; Biblioteka Feral Tribune, Split (u koautorstvu s Borisom Dežulovićem); "Haiku haiku jebem ti maiku – Velika Feralova pjesmarica", satirične pjesme, Biblioteka Feral Tribune, Split, 2003.; "Ljubavnici iz Verone", Biblioteka Moderna poezija, HDP/Durieux, Zagreb 2007.; " Sun Tzu na prozorčiću. Čitanka iz nastranih književnosti za prve razrede vojnih, vjerskih i civilnih škola", Algoritam, Zagreb 2009.; "Bezgaća povijesne zbiljnosti"; satirične pjesme; Algoritam, Zagreb 2010. i ''Gusle u magli'', Algoritam, 2013. godine.