Golotinja – Važno skidanje u književnosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ovih dana iz tiska je izašla ''Golotinja'', nagrađena zbirka poezije Berislava Juriča.

Riječ je o zbirci nagrađenoj na natječaju Fondacije fra Grgo Martić, koja je, nakon nekoliko mjeseci čekanja zbog situacije s pandemijom, ipak ugledala svjetlo dana.

U obrazloženju žirija Fondacije iz Kreševa navodi se kako ''iskonski pjesnički dar uspostavlja u 'Golotinji' univerzalne relacije u kojima lirski subjekt vlastiti nemir preobražava i poetski plodonosno predočava kao dramu svijeta''.

''Pri tome, plijeni konzistentna svedenost i jezgrovitost iskaza, bez ukrasa, tako da ovi stihovi sa svojom ogoljenom i pomalo okrutnom ljepotom naprosto ulaze 'pod kožu', što vjerodostojno i pjesnički uvjerljivo korespondira s konstantnom rezigniranošću, s onim, dakle, stanjem koje vodi ka rubu šutnje, pred konačnu zamuklost'', navodi se u obrazloženju zbog čega je Juričeva zbirka nagrađena.

Narančina kora

Na stolu narančina kora
kao krila palog anđela
što ih je posramljen
ostavio u bijegu
Još samo mirisa puna
mirisa stida
što je dopustila
da razgolim tajnu
koju je krila

Književnik Almin Kaplan kaže kako je riječ o autoru koji ''marljivo rovari jezikom u namjeri da svoju misao ili zapažanje ozvuči pa da to što napiše bude i pjesma u klasičnom značenju te forme/riječi''.

''I to je važno, pogotovo u vremenima kada pjesnici (pa i oni veliki) zanemaruju jezik u kojem stih mora da bude zametnut. I u njemu da živi. Jezik ovih pjesama njihov je adut podjednako koliko i Juričev osjećaj svijeta koji pomoću tog istog jezika dijeli s nama. Jurič je pjesnik blage naravi koliko god da njegovi stihovi ponekad zazvuče kao najava apokalipse'', navodi Kaplan u svojem tekstu o ''Golotinji''.

Mostarska ekološka

Nad gradom se
i zvijezde srame sjati
ledenu noć
pozdravlja krikom
nevidljivi vlak
umjesto vjetra
u krošnji
šušti vrećica prazna
puna vremena
koje nikog ne dira
kojeg nitko ne dira

O Juričevoj zbirci pisao je i Josip Mlakić, koji u svojem prvom tekstu o poeziji navodi da pjesme u ovoj zbirci ''nisu napisane da nekoga zadive, iako se i o tome da razgovarati, već su to prvenstveno pjesme u kojima se pjesnik razgolićuje''.

''Otuda i naslov zbirke: 'Golotinja'. Taj postupak je gotovo programatski izveden u jednoj od najboljih pjesama u zbirci 'Narančina kora'. Još je jedna pjesma jako važna, kada je riječ o Juričevoj poetici, a koja je u sebi sabila toliko simbolike koja polazi od intimnog doživljaja svijeta oko nas. Radi se o pjesmi 'Mostarska ekološka' čija se značenja granaju unedogled, značenja koja polaze od mikrokosmosa, pa ga nadrastaju, izrastajući u jedno univerzalno iskustvo. Vrijeme zarobljeno u odbačenoj plastičnoj vrećici, što je jedan sjajan motiv iz te pjesme, uči nas kako je ekološko onečišćenje samo simptom jednog mnogo dubljeg, onog duhovnog. Čitajte Berislava Juriča!'', poručio je Mlakić na internetskoj stranici Miljenka Jergovića koji također preporučuje Juričevu poeziju.

Kaplan kaže kako je Jurič istinski pjesnik s kojim će bosanskohercegovačka poezija zasigurno biti na dobitku.

''Juričeve pjesme su kao klinovi, kao kajle... S njima pjesnik kajla svijet da se ne uruši. Da je to uzaludan posao svima nam je jasno ali bez takvih jezičko-misaonih intervencija svijet u kojem živimo bio bi puno sablasniji. Bez poezije svijet bi bio tupo nepodnošljiv. Poezija Berislava Juriča razgolićuje svijet u kojem živimo i tako ga vraća na one početne postavke kada smo bili neviniji i bezazleniji. I to radi na način kako može samo ozbiljna i važna književnost'', napisao je o ''Golotinji'' Kaplan.

Jurič, koji je dva puta nagrađen Šimićevom nagradom za poeziju, objavio i zbirku priča ''Naspavani psi laju'' koja je tiskana kao najbolja zbirka priča 2013. godine. I tada se o Juriču govorilo kao o pjesniku pa je sveučilišna profesorica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru Perina Meić predstavljajući zbirku priča rekla kako se i kroz njegovu prozu ''zapravo može vrlo jasno vidjeti da je Jurič, s jedne strane, novinar, a s druge pjesnik''.

''U tim njegovim rečenicama se isprepliću gotovo sažete, telegrafske rečenice, a onda imate duge rečenične intervale s metaforičnim izrazom što pokazuje, zapravo, koliko je autor vješt u artikuliranju svoje kratke proze'', kazala je Meić.