Hit knjiga - Seks u komunizmu je bio bolji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ovisno o našim godinama i iskustvu koje iz njih dolazi, pa tako i sjećanjima, u mnogima će razdoblje komunizma izazvati različite uspomene i slike. Neki će se sjetiti dugačkih redova za kruh koji su pratili zemlje Istočne Europe, nestašice hrane, ugnjetavanja slobode, i sl. Čega se god sjetili i kakve god slike imali o tom razdoblju u glavi, pozitivne ili negativne, većina neće pomisliti na seks, tj. na tvrdnju kako su žene tijekom socijalizma imale odličan seks.

Iznenađujuća studija

Tvrdnja je to autorice Kristen Ghodsee iz knjige "Why Women Have Better Sex Under Socialism". Svoj zaključak koji će se učiniti pomalo iznenađujuć na prvu, autorica temelji na nizu studija koje su provedene nakon ujedinjenja Njemačke. U jednoj u njih dvije trećine žena koje su živjele na području Istočne Njemačke reklo su da su "gotovo uvijek" doživjele orgazam tijekom seksa, dok ih je 18 posto reklo kako su ga doživjele "često".

Njih 82 posto izvijestile su kako su se osjećale "sretnima" nakon seksa. Njihove susjede s druge strane zida u Zapadnoj Njemačkoj orgazam su doživjele u pola manje slučajeva, a njih 'samo' 52 posto reklo je kako se osjećaju "sretne" nakon seksa.

U Rusiji su studije različitih vrsta odnosa pokazale kako mnogi ljudi veze promatraju naprosto kao "kalkulaciju" nakon mnoštva onih koje su bile potaknute ljubavlju ili romantikom tijekom SSSR-a.

Po dostupnim podacima tako se čini kako postoji linija razgraničenja kod seksa prije i poslije komunizma.  Dio objašnjenja mogao bi biti u onome što stručnjaci nazivaju "seksualnom ekonomijom" koja polazi iz pretpostavke kako muškarci imaju puno veći seksualni nagon od žena i da će se žene seksu okrenuti kao usluzi za razmjenu dobara ili usluga koja žele dobiti od muškaraca, i to na dnevnoj bazi, piše Big Think.

''Cijena seksa''

U teoriji "cijena seksa" može varirati zbog ponude i potražnje, kao što je i slučaj kod bilo koje robe, ili usluge. Tamo gdje ima više žena, pada cijena muškaraca, a cijena raste gdje ima više muškaraca od žena. Seks bez obaveza smanjuje ''cijenu''. U društvu u kojem žene ne mogu zarađivati izvan doma, brak može biti "cijena" koja će im pružiti doživotnu mogućnost ekonomske podrške a muškarcima osigurati tu prijeko im potrebnu intimnost.

No ako su žene financijski neovisne i imaju mogućnost odgoja djece bez neke dodatne pomoći, te prava da izađu iz odnosa do kojih im više nije stalo, seks više nije roba i gornja teorija pada u vodu. Nakon raspada istočnog bloka muškarci više nisu mogli kupovati seks samo time da su oni bili opskrbljivači, morali su biti kompetentni u tome ako su željeli da im veza uspije.

Seks kao lijek

U nekim zemljama poput Čehoslovačke, kako piše autorica, muškarce se poticalo da sudjeluju u kućanskim poslovima. Danas nam je jasno da parovi koji dijele kućanske poslove češće uživaju u seksu a vjeruje se kako je ova mogućnost postojala i iza Željezne zavjese. Poljaci su tada bili konzervativniji od svojih susjeda no i tada su imali holistički pristup seksologiji što može objasniti zašto su do dana današnjeg zadovoljniji u seksu od recimo Amerikanaca. 

Možda je seks bio lijek za sve što im je u tim vremenima nedostajalo. No autorica ne zagovara povratak socijalizmu već savjetuje da se iz tih razdoblja nešto nauči. Bile su to zemlje koje su, kako kaže autorica, život žene učinile ugodnijim. Među programima koji su im pomagali bili su i oni o porodiljnom dopustu (obaveznom porodiljnom dopustu). Naglašava kako žene većinom imaju manje plaće i manje bogatstvo od muškaraca, pa tako državni programi koji pružaju usluge svima rijetko mogu donijeti nešto dobro ženama.

Moguće je implementirati programe poput zdravstvene usluge za sve i  zaštite djece ili neke vrste sigurnog zaposlenja bez potrebe da se padne pod utjecaj autoritarizma. Spominje autorica i kako su žene većinom zaposlene u javnom sektoru i savjetuje kako bi se tako moglo povećati izvor njihovih ekonomskih mogućnosti.

Istraživanje

Niz prigovora bilo je na tu temu istraživanja seksa za vrijeme komunizma, a kritičari će reći kako je riječ o podacima koji su ispitanici prijavljivali sami. Možda je statistika u ovom slučaju i dobra a žene u Istočnoj Njemačkoj sigurno nisu imale više razloga za laganje od žena na zapadu.  Sasvim uobičajene interpretacije ovih rezultata mogu pokazati i kako je socioekonomski status žene pokretač poboljšanog seksa, no postoji i niz drugih objašnjenja.

Jedno od njih je i ono kako se u svijetu u kojem ljudi nemaju mnogo izvora bilo kakvih zabavnih sadržaja, seks se čini kako dobar način provođenja petka navečer.  Bez obzira na ova razmišljanja i kritike činjenica je kako su žene u Istočnom Berlinu imale bolji seksualni život od onih u zapadnom dijelu. U potrazi za boljim seksom stoga se ne bi trebali okrenuti godinama socijalizma i tražiti možda i njihov povratak, već samo učiniti sve što je u našoj moći da se mladim obiteljima pruži podrška, pa tako i ženama.