Igor Marojević: Bučan spin i ignoriranje suštine

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ovogodišnja NIN-ova nagrada za najbolji roman pripala je književniku Saši Iliću za otvarenje "Pas i kontrabas". Dosta se prašine podiglo u beogradskim (i srbijanskim općenito) književnim krugovima, a 18-torica pisaca, među kojima je i prošlogodišnji laureat Vladimir Tabašević, potpisali su peticiju za bojokot NIN-ove nagrade.

S obzirom da Bljesak.info već godinama njeguje posebnu rubriku u kojoj predstavlja zapažene autore iz naše regije, u pripremi je i intervju sa Sašom Ilićem, dobitnikom NIN-ove nagrade za 2020. godinu.

Jedan od srpskih književnika koji neumorno radi na bojkotu ove nagrade je Igor Marojević, a on nam je poslao svoje viđenje i svojevrsni ''vodič" za bojkot ove cijenjene nagrade.

(Napominjemo kako stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. )

Piše: Igor MAROJEVIĆ

Otkako je, na dan prije odluke o dobitniku, nas osamnaestoro pisaca proglasilo bojkot NIN-ove nagrade, druga strana uzvraćala je bučnim spinom, slabo se osvrćući na suštinske zamjerke.

Međutim, kad netko spina, nehotice priznaje štošta i o sebi i drugima, jer spin je magla što skreće pažnju sa biti, pa je tako i neka vrsta laži. Otud ne čude nesvjesni verbalni autogolovi spinadžija, u čemu je prednjačio Predsjednik NIN-ovog žirija. Iako se izdaje za politički korektnog i prosvijećenog, kao naš razlog za bojkot rado je, uz nezaobilazni nacionalizam,spominjao povrijeđenu sujetu.

Dopuštajući sebi slobodu da tumači tuđe emocije i duševna stanja, pokazao se kao, zapravo, politički nekorektan. Usput, i pretenciozan: za takvo psihologiziranje bi morao biti stručno osposobljena nema ni dana nikakvih studija.

Ali ako diplomirani srednjoškolac može da bude Predsjednik žirija za roman godine, zašto ne bi nagađao i kao kvazipsiholog. A njegov je komentar i vrlo prosvijećen: o povrijeđenoj sujeti kao razlogu za bilo što možete slušati bilo gdje, od komšiluka do pijace.

Za spin su Ninov Glodur i urednik kulture, Činovnik nagrade, koristili i tajming objave bojkota (rekoh, na dan prije odluke o dobitniku). Pošto su potpisnici estetski i ideološki vrlo različiti, svako od nas drugačije vidi taj tajming.

U svoje ime mogu reći da sam zbog proizvoljnih izbora članova žirija i nezaslužene i nesnosne pompe što ide uz cijeli proces Ninove nagrade, i ranije razmišljao da moji romani ne budu poslani tjedniku koji procesira i na kraju nagrađuje. Tako da sam, sa sviješću da je u sredini kolektivizma individualna gesta mahom jalov, prihvatio prvu kolektivnu inicijativu znajući da će imati učinka te stoga apstrahirajući sporedne momente bojkota poput tajminga.

Uostalom, koliko su individualne geste jalove, vidjelo se i iz bojkota Ninove nagrade ovogodišnjeg Laureata; njegovog relativno davnog povlačenja romana iz konkurencije koje je prošlo toliko zapaženo da je malo koji fan žirija primijetio da je Laureat i dalje u bojkotu nagrade, iako ga je donedavno osnaživao svojim daljim javnim gorljivim kritikama supstance Ninovoga priznanja.

Kada mu je postavljeno i pitanje s tim u vezi (kako objavljuje TV N1), „Saša Ilić je rekao da je prije tri mjeseca pokušao da obavijesti javnost da edicija ‘Noć Republike’ ima dva nova naslova, ali tu informaciju nije objavio niko. Tako da su on i Milenko Bodirogić (Drugi član najužeg izbora, op. M. I.) shvatili da im ne preostaje ništa drugo nego da se prijave za NIN-ovu nagradu.“ „Ispada da je glavni razlog za učešće bio marketinške prirode, da bi se saznalo za novu ediciju dvojice pisaca“, piše Saša Ćirić na portalu zagrebačkih “Novosti”.

A ako je Laureatov imenjak, donedavni ideološki istomišljenik i sujaran iz podliska “Beton” prinuđen da se nepristrano bavi fenomenima recentne dodjele, Laureatov prezimenjak – i apsolutni ideološki istomišljenik te dojučerašnji izdavač i urednik – ovako piše u “Peščaniku”, gdje obojica objavljuju tekstove: “Te 2010, Saša Ilić kao da je poslao pismo sebi iz 2020, s jasnom uputom za postupanje.

Ali, u međuvremenu pismo se zaturilo. Napisao je onda Ilić o jednom drugom piscu, kao da je mislio na budućeg sebe: ‘(…)Umjesto da je vratio NIN-ovu nagradu, u znak protesta zbog svega što je učinjeno u srpskoj militariziranoj kulturi posljednjih decenija, Basara je objeručke prihvatio lentu i ugradio se u kanon za koji se danas, više nego ikada prije, može reći da pripada Srbiji koja bunca i kolje i posluje.’“

Iako je isprva na naš bojkot reagirao umalo ležerno, Predsjednik žirija se posle dodjele žalio zagrebačkom “Jutarnjem listu” pod nadnaslovom na koji nemam zamjerki: „Rušenje najuglednije književne nagrade“. U tekstu nam je nesvjesno dao kompliment da je bojkot "gusto zasijano minsko polje“ i da je žiri ipak ostao „u komadu“.

Također u – budući da je bojkot pokrenuo razna pitanja, a tek će – naivnom obliku prošlog vremena, Glodur je za jedan sarajevski medij izjavio da mu je „veoma drago što se od pokretanja peticije osamnaestorici potpisanih nije više niko priključio, zaključivši da bojkot ipak nije uspio“. Da se ovdje upitam samo što bi Glodur zaključio nakon što se bojkotu – za početak – podrškom priključilo dvadeset dvoje akademika, (prof.) doktora i magistara književnosti?

Međutim, članovi žirija su ipak efikasniji (auto)golgeteri od Glodura: „Evo sad ide ta, sad ide to, ide takozvani bojkot, pa, pa mi sad u žiriju, mi smo, pa da l’ smo mi dobri ili nismo dobri, znamo li to da radimo ili ne znamo, jesmo li moralne gnjide ili moralne veličine“, retorski se pita Predsjednik na N1, mediju koji ga naziva „profesor Pančić“, što ovaj nije demantirao. Isto na N1, član-Filozof još odlučnije optužuje vlastiti žiri: „Od ovih petoro maloumnih iz sadašnjeg saziva, nas trojica smo prošle godine potpisali Ninovu nagradu koja je došla Tabaševiću“, inače jednom od ključnih potpisnika bojkota. Sve nas skupa je podržao još jedan Bivši Ninov laureat, jedini živi romansijer koji je odbio da je primi.

Razumljivo je što se ipak više Bivših Ninovih laureata – iz ideoloških i osobnih: neusporedivo manje principijelnih razloga – pridružilo spinu u korist žirija, bar im je takva bila namjera. Najprije, pisac čiju sam nagrađenu knjigu kao urednik “Lagune” imao čast obilato popravljati.

Ovaj osvjedočeni ljubitelj pojedinih mojih knjiga i dojučerašnji “prijatelj” sve nas je, bez razlike, nazvao nacionalističkom srpskom književnom elitom: dao kompliment onima među nama koji jesu nacionalisti a nisu naročito etablirani. (U odnosu na njega, čak je i Predsjednik, dijeleći razloge bojkotaša na nacionalističke i sujetne, ispao zapravo uviđavan.)

Međutim, pritom je vajni demokrat od Bivšeg laureata upravo po nacionalnoj osnovi uvrijedio one među nama koji su možda Hrvati, Slovaci, muslimani… korporativno im prišivajući srpski nacionalizam.

Inače je Bivši Ninov laureat, koji svuda prepoznaje nacionalizam i nedemokratičnost, potpisnik“Apela 88” te tako i pomagač diktatoru Crne Gore –gdje vlast nikad u povijesti nije smijenjena na izborima – u provođenju predizbornog nacionalističkog programa oglašenog na kongresu vladajuće Demokratske partije socijalista; mislim na „obavezu da obnovimo autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve“, predizborni program koji je najmanje četvrtinu tamošnjih potencijalnih birača izveo na proteste.

Nešto slično dotičnom, ali još nemuštije, izjavljivala su povodom bojkota još dva Bivša Ninova laureata – Dvojac iz potpalublja potonule Luzitanije – koje uz ideološke stavove sjedinjuje i nesporna polupismenost njihovih nagrađenih romana.

Za potrebe spina (bivši?) Urednik “Kontrast izdavaštva” zloupotrijebio je moje riječi o romanu Laureata. „Marojević je, ipak, ocijenio da je knjiga Pas i kontrabas Saše Ilića jedna od boljih među dobitnicima u ovom vijeku“, lijepo piše u “Danasu”.

„Igor Marojević je recimo istakao da je on (roman Laureata, M.I.) jedan od najboljih iz prošlogodišnje produkcije“, falsificira Urednik ne bi li spin učinio uvjerljivijim, u maniru rodnog “Kontrast izdavaštva” koje objavljuje niz knjiga prevodeći ih sa hrvatskog i falsificirajući imena prevodilaca. (Inače je Direktor dotične izdavačke i falsifikatorske kuće, priznajući u “Politici” krivicu za dio rečenih falsifikata, proturio spominjano točno – li – mišljenje da je bojkot Nina neuspio, nesvjestan da je isticanjem njegovih izdavačkih prevara i činjenicom da je on izabran za prvu Ninovu ličnost godine,sa svoje strane osobno dodatno diskreditirao “Nin” te nam pomogao; zahvaljujem Direktoru.) „Moglo bi se ustanoviti da je tek dvadeset posto nagrađenih romana zaista vrijedilo“, tako je rekao Laureat o nagradi, koju je nedavno dobio. Ja se tu slažem sa njim, čak sam po tim mjerilima tumačio i vrline njegove knjige.

Ali sve to bješe samo osvrtanje na spin. Slede supstancijalne zamjerke kojima se ekipa istomišljenika nije bavila, osim – pomalo – Činovnika, koji i pored toga nije rekao ništa:

1.    Novčani dio nagrade osigurava anonimni darodavac te je financijska osnova dodjele netransparentna i sporna.

2.    Nijedan član žirija ne ispunjava formalne pretpostavke za članstvo: iako je posrijedi „nagrada kritike“ za domaći roman godine, nijednom članu žirija književna kritika domaćeg romana nije primarni poziv.

3.    Apsolutno sve knjige iz najužeg izbora za nagradu tretiraju jugoslavenstvo i nastoje da ga revitaliziraju, iako su u pitanju izrazito manjinska tema i ideologija u produkciji od dvije stotine i jednog romana koliko je prispjelo na konkurs za nagradu. (Prije nego što je u “Danasu”ugrabio priliku da se definitivno distancira od bojkota – „Ne tiču me se podjele, a ponajmanje na srbijanskoj  književnoj sceni“ – Treći član najužeg izbora se na “Facebooku” ovako nadovezao na debatu: „ /…/ Moram da kažem kako sam i ja već čuo ove kuloarske priče o tome ko će dobiti nagradu i prije nego što je dodijeljena. Objektivno, ja nisam u toku sa svim tim dešavanjima i iskreno ni ne zanimaju me, no ono što stvarno nije lijep osjećaj kad uzmeš u obzir da si (možda) tu samo da se popuni političko-rodno-pravna ravnopravnost. Što će reći, a govorim za svoj roman – nije bilo nikakve potrebe gurati ga u bilo kakve izbore ako je on tu samo radi toga, jer pobogu, kakve to veze ima sa književnošću??/…/ “) Jeste, to nema naročite veze sa književnošću. I, jeste (II): i mnogi drugi su prije dodjele čuli ko će biti Laureat, a možda i zato što:

4.    On i Predsjednik često „koincidiraju“: obojica tri puta sudjeluju na književnom festivalu “Krokodil” koji postoji od 2007; objavili su osamdeset i šest odnosno više od sto priloga na portalu “Peščanik”, a srodnih podudarnosti ima i u drugim medijima.  

5.    Laureat i Drugi član najužeg izbora koji su razdijelili glasove žirija uredili su knjigu jedan drugom („operativna pozicija 69“, S. Ćirić) u istoj izdavačkoj kući, “Orfelin izdavaštvu”, koje je od 2007. do danas objavilo čak tri domaća romana (!).

A financijska konstrukcija je, rekoh, netransparentna...